Pitajte bilo kojeg osječana koje je mjesto najpoznatije za prosjačenje i svatko će vam odgovoriti da je to prolaz kod tramvajske stanice na trgu. Znate, ona nova stanice, koja je pomaknuta iz nepoznatih razloga tamo, a prije se nalazila ispred Name. Kada se s korza ulazi pod svod prolaza, s lijeve strane svakodnevno sjedi žena i strpljivo čeka da netko kupi balone ili kamen plovućac od nje. Nikad još nisam vidjela da netko to kupuje. Proljetos je s desne strane prolaza sjedila starica i prodavala stručke bijelog i ružičastog cvijeća, ali se više ne sjećam kada sam ju zadnji put vidjela. S druge strane ulice, nekad u predvečerje toplog dana, može se vidjeti sastav uličnih svirača kako ugađaju instrumente ili kako kimaju glavom zadovoljni ako im ubacite koju kovanicu u kovčeg za gitaru. U prolazu su dvije trgovine, jedna je antikvarijat i prekrasno zrcalo pred vratima uvijek mami taštinu iz djevojaka i mladih žena koje žure na neki sastanak. Malo dalje od tog zrcala vidjela sam djevojku. Ispijeno lice ipak je govorilo da je mojih godina. Njezina koža bila je prljavo smeđe svjetlije boje. Bila je romkinja. Nekoliko metara dalje igrala se curica od najviše četiri godine. Čisto sam sumnjala da joj je to sestra jer imala je identične crte lica. Djevojka koja je sjedila na podu u naručju je držala dojenče i dojila ga, tamo, pred svima. Kod nogu je držala praznu čašu u kojoj je trebao biti novac. Njezina starija kći će vjerojatno ostati gladna. Sve sam to primijetila približavajući se. Čula sam djevojčicu kako viče nešto na romskom jeziku i bježi, a tada se i djevojka ustala s poda i počela žuriti. Zatim je policajac počeo vikati za njima da će ih privesti.
Znate, Osijek je prekrasan grad, ali uložiti tolike novce samo na obnovu trga ili tramvajskih stanica, a ostaviti najpotrebnije da mole za hranu na ulici vrhunsko je djelo idiota. Prošla sam pokraj tih ljudi i otišla sjesti i pričekati prijateljicu na klupi vrijednoj 65 000 kn na trgu koji je paravan mutnim poslovima moćnicima koji nemaju srama krasti. Sjela sam na klupu i do mene je došao onaj djedica u prevelikim hlačama s bradom i brkovima koji je svima poznat u Osijeku i tražio od mene kunu. Tužno. Posramila sam se svog rodnog grada.
Post je objavljen 26.07.2006. u 23:32 sati.