Doista ne znam kaj se ja sam sebi bunim. I s kojim pravom. Kao nemrem vjerovat koliko sam se udebljao u zadnje vrijeme. U stvari to je friška figa u omjeru s onim koliko sam pojeo. O tekućim navadama mogle bi se dodatno knjige izdati. A moja jadna vagica se s vremena na vrijeme samo lagano pomakne i nemam pojma na koji način anulira sve te tone koje izjedem.
Evo primjerice odletio sam do Dubrovnika pa otplovio do Šipana neki dan.
Lijep otok.
Još ljepši je tamo hotelčić.
I najljepši restorančić sa nenormalno dobrim kuharom i njegovom ekipom.
Ne treba niti spominjati da sam čitav petak jeo razno-razne divote na bazi tune, pa rimske njoke, pa kruh sa sipinim crnilom. Naravno probali se i tortelini sa sirom u umaku od otočkih trava, da se ne spominje desertić. Uz svaki slijed, novo vino. Uz svaku čašu nova boca. Petak započeo poslijepodne, a završio u suboti ranoj.
Što ne znači da se preskočio doručak.
Domaće marmelade od otočkog limuna, brusnica, peciva i croassant-i. Potom kavica i juicek, kratka pauzica pa pripreme za ručak. Koliko se sjećam i ručak i večera su više manje bile sljednice petka, ali s osvrtom na domaće salame, pa sireve, pa divljač sa njokima. Na kraju kupine. Vino naravski popratilo sve te višesatne veselice.
Noć je bila blaga, jer je umor odredio da započne ranije nego dan prije.
Ali zato nedjelja nije.
Jači doručak obilat jajcima trajao je nešto duže, pa se lijepo spojio sa ručkom koji je učinjen ranije. Jer valjalo je poći prema kopnu. Slijed hobotnice, pa slijed juhice. Malko pašte, pa tuna sa žara. Desert dijetalni. Čokoladni mousse. Pa kad je dijetalni, ode čak dva puta. Pa na jahticu put Cavtata. Vjerovali ili ne, na njoj se nije jelo ništa. Od tuge se samo pijuckalo vinčeko.
A od gladi sam spašen nakon više od sata glisiranja u Cavtatskoj konobi na rivi. Nestao je tamo pregolem beefsteak sa pridodanom mu prilogom. I jajce na kraju, nek se nađe.
Pa kad već avion kasni u polasku, lagano se i to proslavilo uz kapljicu crnog.
Ponedjeljak jutro.
Vagica moja draga gleda me odozdo. Posljednji puta smo se vidjeli prije par dana kada mi je pokazala brojku 85. Sada, danas, skočila je na 86. I pol.
Kako joj to polazi za rukom, nemam pojma. Meni se učinilo da sam kroz sebe propustio barem deset puta više raznih jela i pila.
Možda je ipak u prilog brojci išla činjenica da sam dosta dugo gledao u more i hranio ribice tijekom jedne od nabrojanih noći... To nemrem tvrditi. Ne sjećam se svega baš najbolje...
Post je objavljen 26.07.2006. u 20:50 sati.