Zašto sam sreću pronašla baš u tebi? Zašto si baš ti ono što sam tražila cijeli život? Tada nisi znao ni da postojim, za tebe je taj osmijeh koji si mi uputio bio slučajan, a ja sam na to od prve sekunde smatrala sudbinom i od toga trena počela sam živjeti samo za TEBE. Puno vremena je prošlo do trenutka kada je moj san postao stvaran…do trenutka kada sam te upoznala…jer o nečem dubljem nije imalo smisla ni sanjati…i kroz to razdoblje kada te nisam poznavala, a i danas pjesma «ISPOD ISTOG NEBA» podsjeti me na tebe…kao da je pisana samo za tebe…pronašla sam te u mnogim stihovima…u mnogim pjesmama…bezbroj puta sam plakala uz te pjesme…plačem i danas…nitko me nije razumio…ni dan danas malo tko od ljudi koji me okružuju razumije kako mi je…najteže je kada nemaš s kim podijeliti svoju tugu, sreću …pokušavam naći smisao našeg susreta…toliko nesreće mi se dogodilo kroz život, a samo sam uvijek tražila LJUBAV…nekoga koga ću ja bezuvjetno voljeti…usrećiti ga…a za sebe sam tražila samo malo pažnje…samo mrvicu ljubavi…ali kao da mi nije suđeno da to osjetim…a ti koji me nisi nikada volio…uz tebe sam po prvi puta baš to osjetila…osjetila sam se voljenom…znam da je to nemoguće…to ne mogu svi to možeš samo TI…
Post je objavljen 26.07.2006. u 18:43 sati.