Objavili da je lani rodilo u najvećem broju do sada. Rodilo malih bebača i bebačica. Godina 2005. ostati će zabilježena kao godina baby boom-a. Babyboomnulo je u više od 42000 primjeraka male, preslatke, glasne dječice. Pun maksimirski stadion. Neka su živa i zdrava! Lani, a bogami i godinu prije, u našim toplim domovima se dobrano radilo po pitanju demografske obnove. Ruku na srce (dudu u usta) marljivim obnoviteljima pridružili smo se ja i moja kumamother. Trudili se mi neko vrijeme, ne bi li kumamother zatrudnila i trud se isplatio, zapravo nekoliko trudova. Tako smo nas dva trudbenika plus mali primjerak pimpekom opremljenog bebača postali ponosni članovi lanjskog baby boom team-a.
I taman kad pomislim da će sad dežurni demograf don Baković (poznat po stavovima da je nerađanje djece jednako veleizdaji) napokon biti zadovoljan lanjskim (do)prinosom mladih nam potomaka opet ništa! Ponovo je mortalitet nadvladao natalitet i opet smo u demografskom minusu. Stvarno izumiremo. Gdje je rješenje? Jebite me ako znam.
Država se busa u prsa (rahitična) da je sve podredila mladima i da im je omogućila bezbrižno razmnožavanje, da nam je standard u porastu (u porastu je samo obujam političkih mješina), da se posebna pažnja pridaje (zaposlenim) majkama i trudnicama, da smo socijalno usmjereni na demografsku obnovu i da smo zapravo obećana zemlja za stvaranje mnogobrojnom djecom blagoslovljenih obitelji. Možda u skandinavskim "siromašnim" zemljama, ali ovdje…ne,ne…mrtvo slovo na papiru. Možemo se voljeti, voditi ljubav i poštovati se, ali na koncu nam ostaje samo da se jebemo. Jebite se! Eto tako…
Post je objavljen 26.07.2006. u 17:32 sati.