Jeste li ikad bili na plesu? Mogu zamisliti kako je to vama bilo ugodno iskustvo, bez suvišnih ljubnavnih izjava, neželjenih poljubaca i zapanjujućih saznanja...
Tom se, ulazeći u dvoranu, i sam začudio. Njihovu su gradsku sportsku dvoranu, u kojoj su svaki dan imali tjelesni, pretvorili u čudnu mješavinu bal-dvorane iz prošlog stoljeća, modernog lounge bara i disko-kluba osamdesetih. Došao je sam, budući da je tek prije nekoliko sati sišao s vlaka, a Casey je već otišla s Gilliganom. Odmah pri ulasku dočekao ga je ravnatelj bivše škole.
"Pa, kako si, Tome?" vedro ga je upitao, odjeven u crno odijelo s leptir-mašnom.
"Odlično, odlično."
"Nemaš pratilju danas?"
"Ne, nemam."
"Dobro, pustit ću te da nađeš neku", izjavi uz smijeh i da mu karticu s imenom. Thomas Cunningham, pisalo je. Mrzio je kad ga zovu Thomas.
U dvorani je konačno pronašao Casey i Gilligana za jednim stolom. Ispijali su sok, a Gilligan je očito bio zaposlen nagovarajući Casey na ples, no ona ga je ignorirala te je samo buljila u lijevi kut dvorane, gdje su plesali Matt i Mellandra.
"Hej, ljudi", pozdravi ih Tom kad je došao do njih.
"Bok, Tom, kako si?" nasmiješio mu se Gilligan. Casey je na pozdrav odvratila samo jednostavnim "bok".
"Malo je uzrujana", odvrati Gilligan. Tom se nasmije.
"Idem po piće", dobaci im on, a Tom se smjesti na njegovo mjesto. Ni dalje nije htjela razgovarati s njime. U dvorani je počeo primjećivati i ostale iz njihovog društva: Laru, koja je bila praćena nepoznatim dečkom plave kose; Tamaru, koja se zabavljala s nekim prijateljima; Saru, koju je ugledao u društvu nekih profesora iz njihove buduće škole, mnoge ljude koje je poznavao iz drugih razreda i škola i Liama, koji je sjedio na kauču nekoliko desetaka metara udaljenim od Tomovog i, primjetio je, čudnim pogledom gledao u Toma. Odjednom ga je vidio kako se diže i počinje kretati prema Tomu. Došao mu je skroz blizu i pozvao ga da mu priđe u središtu prostorije.
"Tom, moram razgovarati s tobom", brzo je rekao.
"Reci", bio je pristojan, iako mu je bilo čudno da ga Liam, s kojim Tom nikad nije bio u predobrim odnosima, sada ovdje ozbiljno poziva na razgovor.
"Tom, ja mislim da... Ovaj..." Djelovao je zbunjeno.
"Što želiš reći?" Nije mu bilo jasno.
No uskoro mu je postalo jasno. Liam nije ništa rekao, samo se nagnuo i poljubio ga.
Tom je zasigurno izgledao zabezeknuto. Svi su se ljudi oko njih počeli začuđeno okretati i čudno ih gledati. Liam je još jednom pogledao Toma (koji ga je sada gledao otvorenih usta), brzo se okrenuo i pobjegao.
Tom se, još uvijek začuđen i praćen brojnim pogledima, spustio na fotelju do koje je stajao. Uh... Ovo nije očekivao...
Casey je već dosadilo sjediti i čekati, te je odlučila otići do Matta i Mellandre te im sve što je osjećala lijepo reći u lice. Prešavši dvoranu, vidjela je da Matt ide prema njoj.
"Casey, moramo razgovarati", reče.
To joj je bilo čudno. Kako joj se uopće usuđuje obratiti?
"Idemo ovdje. Bar ćemo biti sami", govorio je vukavši je u obližnji muški wc. WC je bio prljav, očito ga nisu čistili dobrih mjesec dana. Jedan je profesor stajao kod pisoara, no ubrzo je, vidjevši Caseyin podrugljivi smiješak, napustio wc. Mattu nije bilo do smijeha.
"Casey, ja znam da se ti sad ljutiš..."
"Ma nemoj?"
"...zbog ovog s Mellandrom", nije se dao smesti, "no eto, tako se dogodilo i ja želim da znaš da to nije ozbiljno jer ja... ja..."
"Da?"
"Volim te."
"Molim?" Bila je zbunjena.
"Da, da, tako je... Volim te. Jako."
"E, ti nisi normalan... nikako...", reče napuštajući wc. Pri izlasku se sudarila s Liamom, koji je očito bio jednako smeten kao i ona. Nije se potrudila pitati što mu je. Imala je dovoljno svojih problema...
Tomu je zatrebao predah. Odlučio je otići na terasu iznad južnog ulaza. Ondje je već zatekao Saru kako sjedi na ogradi pušeći. Bili su sami.
"Kako si?" upita ju.
"Ne baš dobro", odgovorila je, "ples i nije baš bogzna što. Ti?"
"Odlično, ako zanemarimo činjenicu da sam se probudio u 4 ujutro, a već je 11, da mi je stari u zatvoru, da sestra neće pričati sa mnom i da mi prvi pravi poljubac nije bio baš ono čemu sam se nadao."
Nasmijala se. "Vidjela sam to zadnje."
Sjedili su još nekoliko minuta.
"Možeš to ugasit', molim te?" reče on gledajući u cigaretu.
"Zašto bih?"
"Pušenje ubija."
"K'o da mi je to neka razlika."
Šta to ona priča? "Molim?" upita Tom.
"Kažem; kao da mi je neka razlika umrem li od pušenja ili od srca, ovako ću bar uživati u životu."
"Ne kužim", reče, iako je polako shvaćao.
Odjednom je briznula u plač. Cigareta je pala preko ograde, ostavljajući tek blagi trag dima za sobom. "Imam šum na srcu, Tom. I to veliki, smrtonosni..."
"Sara..."
Nastavila je plakati. Zagrlio ju je i utješno počeo: "Ma bit će sve u redu, to se može operirati, bit ćeš ti dobro..."
"Stvarno to misliš?"
"Ma 100%"
Blago se nasmiješila, još uvijek ne izlazeći iz njegovih ruku. Obrisao joj je suze i nasmiješio se.
"Hej, Sara, jesi za ples?" upita ju.
"U tvojim snovima", nasmijala se. "Naravno da jesam."
I zaplesali su na terasi, ne obazirući se na zvuk metala koji je dolazio iz dvorane...
Opet ljubavni post... Ubijte me... :D
Post je objavljen 29.07.2006. u 10:35 sati.