Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/izvornade

Marketing

MIR S VAMA!

Sredinom devedesetih Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu da se sve neobrađene razminirane poljoprivredne površine obrade u protivnom će biti financijskih sankcija.

Zemlja moje obitelji u to je vrijeme bila minirana. Kad su se primirila ratna djelovanja samostalno smo ju u proljeće razminirali jer nas je bilo strah minskih sredstava obzirom da se ta zemlja nalazi uz tridesetak kuća. Nakon razminiranja odlučili smo ništa ne saditi do jeseni. Do naše zemlje je Gradska zemlja koju Grad već duži niz godina daje u jednogodišnji zakup obiteljima koje žele da imaju svoj vrt.

Ubrzo nakon razminiranja uvidjeli smo da je netko nešto zasadio. Otišao sam k toj obitelji i rekao im da su ušli na privatni posjed. Rekli su mi da oni imaju papir koji im daje pravo da tu imaju vrt ove godine. Ironija je u tome da su se dva starija sina iz te obitelji prije rata igrala sa mnom upravo na toj zemlji i zajedno sa mnom jeli voće iz voćnjaka. Nisam se svađao s njima, već sam ih zamolio da mi kažu tko im je izdao taj dokument. Potom sam otišao u tu službu i od službenice dobio informaciju da su ju ti ljudi uvjerili da je to državna zemlja, a ne privatna kako je ona njima tvrdila. Zatim je njima izdala rješenje kojim ukida prethodno rješenje za obradu te zemlje.

U proljeće nismo inzistirali da uklone svoje zasade, već smo se dogovorili da u jesen budu korektni i na vrijeme uberu plodove svoga rada. Obzirom da je dozrijevanje malo kasnilo, a da bi ova obitelj u jesen ubrala plodove svoga rada, moja obitelj je odlučila promijeniti odluku i zasaditi ječam u najkasnijem optimalnom trenutku za sađenje.

Neovisno o tome što je cijela situacija prošla dosta mirno, ipak je ostao okus nelagode jer sam smatrao da se to nije moralo dogoditi. Pogotovo jer je mlađi brat iz te obitelji u jednom trenu rekao «Znali smo čija je to zemlja, znate i sami koliko smo pekmeza i soka napravili od njihovog voća i nemojmo se više praviti blesavi. Oni da hoće mogu nas tužiti, a da ne pričam o tome da nam službenica u državnoj službi može nagodinu odbiti zahtjev za druge parcele na kojima obrađujemo svoje vrtove.».

Ponekad dođemo na Svetu Misu, no zbog problema nismo usredotočeni na duhovnu obnovu već odlutamo mislima negdje dalje. I tako stojim u Crkvi slušam propovijed i te riječi mi se s osmijehom utiskuju u srce. Svećenikova propovijed bila je lijek za moje srce «Kad smo u Crkvi i kažemo MIR S TOBOM, nije bit u tome da prvome do sebe pružite ruku i kažete MIR S TOBOM. To Vam je kao da ste reda radi na misi. Već ako treba otiđite i u najudaljeniji dio Crkve do osobe s kojom imate neki nesporazum, pružite ruku i srcem kažite MIR S TOBOM!». Učinih upravo to, prijeđoh skoro pola crkve! Došao sam do majke te obitelji, pružih joj ruku i rekoh MIR S VAMA! Bila je iznenađena, pružila mi ruku i suznih očiju rekla MIR S TOBOM sinko. I sada kad smo na Svetoj Misi rado si kažemo MIR S TOBOM!

Nismo se nešto posebno zbližili, izvan Crkve ostalo je sve na usputnim pozdravima. Ali sada nema nelagode, gledanja u prazno, već nam je drago da vidimo da je ono drugo dobro.

MIR KRISTOV UVIJEK BIO SA SVIMA VAMA! kiss


Post je objavljen 25.07.2006. u 09:37 sati.