Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/moonland

Marketing

Njega više nema...

Još uvijek mi je sve bilo mutno,jer se sve zbilo u samo nekoliko trenutaka.Pokušavala sam se istrgnuti dok je onaj monstrum natezao luk i strijelu da me ubije.Ispustio je strijelu i ona je letjela prema meni.Samo sam zažmirila pomirivši se sa sudbinom.Samo sam začula glasno:˝Ne!˝i onda tup udarac od tlo.Otvorila sam oči vidjela Reesa kako leži sa zabodenom strijelom na lijevoj strani grudi.Istrgla sam se ili su me pustili,više se ni ne sjećam.Spustila sam se na koljena i slušala njegovo neravnomjerno disanje.Plakala sam i milovala mu kosu.Pogledao me kao nikada dosad.Dao je život za mene.Teško je govorio:˝Znaš...š-šta god da se d-desi,ja sam te oduvijek v-volio i voljet ću z-zauvijek˝Idalje sam mu milovala kosu i šaptala:˝Volim i ja tebe,Reese...Sve će biti uredu,vidjet ćeš!˝Pogledao me na izmaku snaga i nastavio:˝ Obećaj mi d-da ćeš nastaviti ž-živjeti i...molim te,poljubi me posljednji put...˝Kosu sam zakačila za uho. Nagnula sam se iznad njega i poljubila ga.Samo je prozoborio gotovo nečujno:˝Hvala...˝i zatim zatvorio oči.Rasplakala sam se.Oni ljudi su mi prišli i uhvatili me pod ruke.Vukli su me do grebena iznad Mora Snova.Dok smo se udaljavali od mjesta,vidjela sam Fenikse kako kruže oko Reesovog nepomičnog tijela. Onaj monstrum (ne zaslužuje drugo ime)je naredio da mi zavežu kamenje oko nogu.Shvatila sam da žele da me ubiju.Nije me bilo briga...Kad nema Reesa niko mi ne treba,pa čak ni ja samoj sebi.Samo neka bude brzo,mislila sam.I bilo je.Bacili su me odozgo,a ja nisam znala šta da uradim više.Međutim,kako sam uletjela u vodu uopšte nisam izgubila zrak.Micala sam se,trudeći se da mi ne izleti i ono malo zraka u ustima.Nisam više mogla izdržati.Bila sam na dnu mora i ispustila sam zrak zajedno sa nadom da ću preživjeti.Čekala sam smrt pet minuta,a potom shvatila da dišem pod vodom kao i na kopnu.To me malo šokiralo,ali bilo mi je drago.Pokraj mene su se počele vrtjeti ajkule.˝Divno˝pomislila sam˝Kakva ironija, ne umrem od dušenja,nego ću umrijeti od ajkula˝Prije nego što su krenule da me napadnu,dvije sablje su šiknule ispred njih.Prilazili su mi dva stvorenja.Sirene...Žena i muškarac.Dok me muškarac oslobodio, žena mi je rekla da se ne bojim.I nisam.Bila sam u prevelikom šoku da bih se bojala.Uhvatili su me za ruke i otplivali smo do nekog dvorca.Kako sam shvatila iz razgovora,to je bilo Kraljevstvo Mora i odveli su me u taj dvorac.Ulaz u dvorac se nalazio na dnu kako bi stalno bio pun vode.Na tronu sam vidjela čudnu,moglo bi se reći,mladu djevojku.Imala je zelene oči i pune usne.Glavu joj je krasila neobična kruna,a svojim se stasom isticala od ostalih i jasno se vidjelo da je ona kraljica Kraljevstva Mora.˝Ko si ti?˝upitala me sa podignutom obrvom.Nevoljko sam odgovorila:¨Ja sam Ciara,Princeza od Rihanne˝ Žena me pogledala sa podrugljivim smiješkom:˝Oh,da?Haha,a možeš li ti tu tvoju tvrdnju dokazati?˝Nisam joj odgovorila,samo sam podigla haljinu i pokazala joj butinu.Vidjelo se da je začuđena.Smjesta je rekla: ˝Donesite,mojoj prijateljici,odjeću,odmah!I hranu isto...Ja sam Raina,Kraljica Kraljevstva Mora!Šta te dovodi ovdje?˝Dok sam joj pričala svoju priču pažljivo me slušala.Bila je užasnuta činom te neobične petorke koja nas je presrela i Reesovom smrću.Moram priznati da je bila veoma prijateljski raspoložena i trudila se da mi ugodi.Nakon objeda,naredila je da se pripremi kočija sa delfinima koja će me odvesti kući u Rihannu.Dok su pripremali kočiju,rekla mi je:˝Ciara,ovo je sve vrlo ozbiljno i ujedno veoma opasno,ali šta god se desi uvijek ćeš imati utočište ovdje u mom Kraljevstvu...˝Krenula sam da izađem,a ona mi je dobacila nešto što sam shvatila bolje od ikoga:˝Pozdravi Iris i reci joj neka se čuva!˝Samo sam se nasmiješila i blago kimnula glavom,a zatim nestala iza kapije.Dok sam išla do mjesta gdje se nalazi moja kočija,pratila su me dva stražara.Nije mi smetalo,ali nije mi ni godilo.Jedva sam čekala da dođem kući i istugujem Reesa.Htjela sam biti malo sam u svom bolu.Zadubila sam se u misli i nisam ni primjetila da smo već stigli do odredišta...Pogledala sam i vidjela prelijepu kočiju...Naprosto mi je bio gušt poletjeti sa njom.Ono što je neobično što ovi delfini nisu plivali kroz vodu,nego kroz oblake i zrak.Vidjela sam dvorac ispod sebe i pomislila kako je prelijep...Kad bih bar uvijek mogla odletjeti što dalje od problema...

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo vam je dvorac Kraljevstva Mora.Slika je snimljena u letu sa kočijom koju vuku delfini.

Post je objavljen 22.07.2006. u 18:19 sati.