Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/moonland

Marketing

Znak i sumnje...

Nakon Aishinih riječi bijah otpraćena do druge stolice.Zadovoljno sam promatrala sve oko sebe jer sam ustanovila da će to biti samo tetovaža...Što znači da nema žigosanja...Osmijeh mi se raširio od uha do uha. Svako je trebao imati svoj karakterističan znak,pa tako i ja.Drew i Cole su imali isti zato što su bili blizanci,a ja sam bila druga priča.Ono što mi je čudno bilo je to da oko mene uopšte nije bilo pribora za tetovaže.To me opet zabrinulo.Prišao mi je Nuka sa nekim zlatnim peharom na kojem su bile riječi. Nisam to stigla pročitati,a i da jesam ne bih shvatila,jer mi je mozak totalno zablokirao.Vodu je umjesto na leđa prosuo na moj but,pet centimetara od koljena sa lijeve strane na lijevoj nozi.Pogledala sam u butinu i primijetila sam neke siluete koje su se ispreplitale.Bile su raznih boja i izgledale su prelijepo.Ništa me nije boljelo.Na trenutak se pojavio neki znak i on je u sljedećem trenu nestao.Ispod tog mjesta gdje je maločas stajao znak bile su ispisane riječi...˝Ciara,Princeza od Rihanne˝.Nakon toga me oblio hladan znoj i izgubila sam sposobnost razlučivanja.Sljedeće čega se sjećam je bio miris ebanovine,te svijeće sa prigušenim crvenim svjetlom.Čula sam Reesa kako viče na nekoga:˝Jesi li ti normalan?Ne smiju te vidjeti ovdje sa mnom!Osim toga,Ciara bi se mogla probuditi svakog trena!˝Mirovala sam,gotovo da nisam ni disala.Začuo se nečiji dubok i sasvim nepoznat glas:˝Reese,Ona postaje sve ljuća,jer nisi obavio posao!˝ ˝Obavit ću ga!˝obrecnuo se Reese.Onaj glas je opet nastavio:˝Bolje ti je da ti to uradiš ili ću to uraditi ja!˝ rekao je sasvim mirno i hladnokrvno onaj glas.A Reese je prosiktao kroz zube:˝Ja ću to uraditi kad bude najbolje vrijeme za to!A sada se gubi i reci Joj da sve ide po planu!˝Hladnokrvni glas dobaci:˝Imaš vremena do sutra navečer,a onda je preuzimam stvar˝Prije nego što je Reese uspio odgovoriti,vrata su se otvorila i shvatila sam da je ono biće,ko god da je,izašlo.Te riječi su me veoma uznemirile.Kakve veze Reese ima sa tim zadatkom o kojem su pričali.Čula sam Reesa i njegove umjerene korake.Išao je prema mom krevetu te sam se brzo napravila da spavam.Dotakao mi je kosu,a zatim i obraz,nešto je prošaptao,a zatim je i on otišao.Otvorila sam oči i pridigla se malo,iako sam još bila slaba.Imala sam osjećaj da mi je butina gorjela od vreline.Nisam se usuđivala ni pogledati u to,te sam nastavila sjediti prekrivena baldahinom od najljepše svile.Usne su mi bile suhe,te sam pretpostavljala da je to bilo od groznice koju sam imala.Pružila sam ruku da uzmem čašu sa noćnog stolića,kada su u sobu uletjeli Iris,Tania i moja braća.Bili su veoma pažljivi.Posjedali su oko mene i trudili se da mi ispune svaku želju.Svima je bilo smiješno kad sam tražila pizzu.Bila sam užasno gladna,a kojekakve kašice nisam mogla ni okusiti.Pravo su me gotivili i ja sam uskoro potpuno zaboravila na ono što sam čula.Reese je stalno boravio sa mnom. Nakon par dana smirila mi se i lijeva noga.Više nije boljela,a nije ni gorjela.S obzirom da se od one noći ništa nije desilo,kao što je onaj čovjek rekao,to sam potpuno zanemarila.Bila sam usredotočena na moj oporavak.A ni Reese i ostali nisu djelovali zabrinuti.Jednog sam se jutra probudila i shvatila da sam dosta ležala,jer sam se osjećala pomalo beskorisnom.Svi su trčali tamo-ovamo,a ja sam umirala od dosade.Pošto sam se osjećala odlično,ustala sam i navukla na sebe jednu ljetnu haljinicu.Ratničko odijelo sam ostavila u svojoj sobi.Dok sam prolazila pored ogledala,bacila sam pogled i zastala.U tih nekoliko dana sam procvala.Uopšte se nije vidjelo da mi kosa nije uređena ili da nisam bila na zraku.Kosa mi je bila poput svile,a obrazi rumeni kao da sam sada došla iz šetnje.Pogled mi je pao na trup i ja sam primijetila znak na mom butu.Svidio mi se i mogu reći da sam bila ponosna na njega.Izašla sam iz sobe i uputila se prema svojoj.Kada sam ušla,Sirra je skočio na mene.Bio je veoma sretan.Posvetila sam mu pola sata,a zatim sam se presvukla u ratnicu i izašla da vježbam sa ostalima.Dok sam prolazila,svi su se naklanjali u znak poštovanja,a ja sam im uzvraćala što ih je šokiralo.Jednako ih je šokiralo i to što sam brzo ustala nakon znaka.Društvo je sa mnom obradilo moje zaostale lekcije,te sam i ja uskoro savladala vještine strijeljanja i mačevanja,te ostalih meni potrebnih aktivnosti.Te noći opet sam čula onaj glas i Reesa,ali sam nažalost stigla na kraj,te sam pobjegla da me ne bi uočili.Sjećanje mi se vratilo na prošli razgovor između Reesa i tog bića.Sada sam bila sigurna šta mi je Reese rekao dok sam bila u krevetu:˝Da li ćeš mi ikada oprostiti?˝

Post je objavljen 22.07.2006. u 15:16 sati.