Prije 24 godine rodila se malena Helena.
Helena kao moja najbolja prijateljica iz djetinjstva.
Iz vremena kada smo kao djeca nevino trčkarali nošeni vjetrom Božje ljubavi i sreće, nevino bez grijeha, neopterećeni problemima svijeta, bez straha o kojem nam nitko nije pričao...
Bilo je lijepo biti dijete.
Čitam malenin blog i sav taj put...put iskušenja, povratka na pravi put.
Dopisujem se s njom ponekad ali teško dokučujem ju jer jezik anđela jednostavno neznam.
Osjećam njenu toplinu i Božju prisutnost....boluje od teške bolesti a ja baš slušam Olivera kako pjeva " ne ostavljaj me sad".....
Vjerujem da Bog zna što je najbolje za nju i nadam se najboljemu.
24 godine su joj, kao 24 sata, jedan dan života.
Kao starogradska pjema ..." jedan dan života da ostane meni i njega bih draga poklonio tebi "
Njen dan, svaki dan, jest poklon Božji svima nama.
Njena priča jest životna priča, pobjeda života, pobjeda nad smrti.
malena
Post je objavljen 20.07.2006. u 23:04 sati.