I opet mislim o njemu...
Iako sam samoj sebi obećala da neću...
I opet ne mogu zaspati zbog tih misli...
Iako sam si obećala da se to više neće događati...
Ali zašto si dajem obećanja koja ne mogu ispuniti...?
Zašto se uvjeravam u nešto što nije istina...?
Kružim pogledom po sobi tražeći nešto da mi odvrati misli...
A pola me stvari na polici podsjeća na njega...
Osjećam da polako ludim...
Želim nešto napraviti a ne mogu...
Osjećam se tako bespomoćno u svemu ovome...
Kao da me strah...
Nemam hrabrosti ništa napraviti...
I onda u glavi vrtim sve što su mi drugi govorili...
Savjetovali...
Ne znam ni sama zašto...
Možda si tako postavljam pitanje...
Bi li nešto bilo drukčije da sam slušala savjete...?
Bi li se nešto promijenilo da ih slušam sada...?
Ne znam...
I vjerojatno nikada neću znati...
Zanima me nešto...
Koliko ću još noći pisati o njemu prije nego održim obećanje...?
Ovo sam prepisala iz svog dnevnika...
Zapisala sam to jučer u 00:40h...
Post je objavljen 20.07.2006. u 11:11 sati.