Daklem...u normalnom slucaju bi se ljutila na ramonca kaj me izvuko u 9 iz kreveta da idemo po karte
na autobusni kolodvor...nevermind that
kupili mi karte i lijepo sesticom prema trgu u smjeru zvuka...
stojimo u tramvaju...drzimo se za one hebene precke...skoro kaj ne zaspemo...
kad ramonac odjednom : E, kaj nije ono highway? pokazuje prstom kroz prozor.
Di, di? Je, fakat je. odjednom naglo budenje
i sidemo mi brzo dolje kod zrinjevca i crta natrag prema tomislavcu...
krecemo se u smjeru njegove kose, ne...
i onak...dodemo do njega i ja neznam kaj bi mu rekla pa sam tresnula prvo kaj mi je palo na pamet:
E, imash kunu?
I covjek mi dao 2.
I tako se mi upoznali...
I onda smo ga uspjeli nagovorit da ode s nama do Zvuka na kavu
I pio je caj...od borovnice...otkrili smo mu novu tehniku mikanja čaja...ha
i onda ga je barbara napala sa digitalcem