Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ksenche18

Marketing

luda glavo....

Kako mi se sada povraca....Cula sam i procitala sam gadosti od kojih mi se smucilo....Nocas ste me moglo izgubit...Isla sam van sa frendicom, dosle smo doma oko ponoci, zeljela sam sto prije ici kuci, nisam je vise mogla slusati. Prica o svojoj sretnoj vezi a ja se odma sjetila Lea, ma sama sam sebi dosadna sa njim. Svaka njena rijec bila mi je zapravo poticaj da je mrzim...mrzim zato sto je ona srtena i to sa osobom sa kojom sam je ja licno spojila. Javio se u meni onaj stari osjecaj ljubomore i mrznje. U jednom sam trenutku pomislila " Jebo tebi Bog mater, neces bit sretna" i doslo mi je da prekinem tu vezu ali onda sam pomislila " kako sam glupa, bezosjecajna i ljubomorna", pa nije ni ona imala srece, svi su je odjebali ima i obiteljskih problema...Nista, odustala sam od svoje lude ideje i nauma...O Boze kako sam bolesna..! Kada sam dosla doma, sestra je pricala na mob i slusala narodnjake, legla sam u krevet i cmizdrila kao idiot...U noci sam se probudila oko tri nakon nekog usranog sna... Otisla sam u wc tek toliko da se malo umijem tj. da dodem k sebi od sna i pogledala se u ogledalo i sjetila se svoje ideje da rastavim ovo dvoje.. Tako gledajuci moj glupi izraz u ogledalu pomislila sam si " dabe tebi sto si zgodna kada ne vrijedis ni pisljive bobe, nitko te ne voli zato sto si podla, volis samu sebe i nije ti stalo do nikoga, ti si bolesna, ti si ludakinja..." I kako sam razmisljala,stajala i plakala neko vrijeme i gadila se samoj sebi. Onda sam pukla kao kokica i nakon placa pocela sam se smijat, onako odjednom, kao da nisam normalna i palo mi je na pamet da se spremim i da odem na stancu i bacim se pod vlak.. , ali naravno srecom, odustala sam.Ljudi moji ja mislim da meni pod hitno treba dobar psihijatar jer necu moci jos dugo skrivati svoje stanje...Ja u trenu puknem i mogla bi svasta napravit, ne sebi vec i drugima koji su najmanje krivi..Za ovo moje stanje nije nitko kriv, sama sam kriva sto sam si uopce dopustila da me ljudi zajebavaju, mozda je bolje da sam ostala podla inace se nebi ovo desilo, ali to je ono uvijek u krivo vrijeme i sa krivim osobama. Nista danas cu pricat sa starom, recu joj i neka mi pomogne kako zna ali svejedno i da odem na psihijatriju nebi mi puno pomoglo jer ona radi bas na zenskoj psihijatriji pa se nebi nikuda ni pomaknula...a mozda i nisam luda mozda mi samo treba malo samoce i prokletog mira jer gdje god da dodem svi me samo kritiziraju, neznam kako vi ovo objasnjavate ali sada je stvarno bitno vase misljenje... Pozdravlja vas vasa ludakinja

Post je objavljen 19.07.2006. u 10:57 sati.