sretan sam u zadnje vrijeme iako se oko mene samo sranja događaju...ali dane mi oraspoložuju ljudi koji hodaju iza mene a ne nose noževe...koji me primjete kad odlutam...s kojima dijelim sitnice...koje zapravo nisu sitnice nego trenutci...nezaboravni trenutci...ali tu su dakako i oni koji to sve pokušavaju srušiti ...no za njh me polako bk...jer sad sam sretan i shvaćam da takav usrećujem druge...
no kao što rekoh ima ljudi koji traže pomoć, tvrde da im nitko neželi pomoći, dok im zapravo svi žele pomoći osim njih samih...samo trebaju reći vjerujem ti POMOZI,i sve je rješeno...ali ne lakše se zabiti u svoj svijet sa svojim ljudima i tupiti svoje neshvaćajući kako može biti teško samo stajati i promatrati i biti u nemoći...zato ljudi koji tražžite pomoć TU SMO AKO NAM DOPUSTITE...
čak sam si dao truda i napisao prigodnu pesmu:
I used to think everything is true
Whatever you say whatever you do
But as i change
You became so strange
So i close the doot
my hearts first floor
And i step away from you
My steps became bigger
You don't even try to understand
That this is THE END...
nemojte se začuditi ali bit će još mnogo ovakovih pesmuljkova...
pošto sam često inspiriran...BWAHAHAHA
mogo b' još jednu stavit...
ajd budem iako su depresivne...
From the deepest corner of my heart
I feel the anger slowly start
To change me into another person
And I need no cause or reason
To sart a war
To call you a whore
And I attack with a playback
This is only PAYBACK...
i na kraju zahvale...sposobnoj kuharici...nesposobnoj biciklovozačici...majstoru sa novim bicikljetom...i naravno budali koja me ugošćuje...
i da oko izgleda ću se zajebavat kasnije
Post je objavljen 19.07.2006. u 10:49 sati.