Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/indigodjeca

Marketing

NASTAVAK


Treca dimenzija je razumna dmenzija, dimenzija razmislanja. Cetvrta dimenzija je dimenzija bivanja. Ovdje se razgovara o ljubavi i casti, o miru i sreci ali rijetko kada se to provodi u djelo. Sve se vise napreduje. U cetvrtoj cemo dimenziji to i ciniti i pocinjemo shvacati da je rat besmislen i da pokoravanje nekoga je samo drugi oblik ubijanja samoga sebe. I zaista ova djeca vec to znaju.

"Na mojoj prvoj indigo radionici imali smo roditelje i djecu. Dolazili bi odgajatelji da se pobrinu za malisane, po jedan odgajatelj na cetvero djece. Poslije podne, donijeli bi djecu i roditelji su mogli gledati kako se sa njima radi i postavljati pitanja. Imali smo staru elektricnu pisacu masinu i stavili je na sredinu poda i sve nase male stvari oko nje. Nije bilo racunala a ovi malisani su djeca elektronike pa je jedno dijete sjedilo za pisacom masinom a druga su se djeca igrala. Bio je to nevjerojatno zadivljujuci eksperiment. Igrajuci se do njega bi doslo drugo dijete pa trece, sjelo i promatralo. Malisani su to prolazili kao da cekaju u redu, ali reda nije bilo."

- Tocno, jer takva djeca ne cekaju u redu.

Stvarno je to istina a roditelji su to promatrali. Samo je jedno dijete od njih 15 otislo i sjelo u krilo roditelja. Ostali nisu uopce obracali paznju na njih.

- Koje je godine to bilo?

1984. godine. Ovi malisani ...... sve sto traze je da ih se postuje kao djecu i da ih se tretira kao ljudska bica, ne praveci razliku između ostale djece i odraslih.

Evo jedna zanimljiva prica:

Kad je unuk imao 8 godina, moja kci je bila jedna od onih koji nisu dopustali igracke u obliku oruzja. Nije smio imati ni puske ni nikakvi ratni arsenal. Nije htjela da ima bilo kakvu elektroniku. Sa tri godine, jednog dna rascesljavala sam svoje uvojke i koristila sam dvije naprave za kovrcanje, jednu hladnu i jednu vrucu. Dok sam koristila vrucu, on je zgrabio hladnu i poceo juriti okolo vicuci:"Bang-bang." I ja sam pograbila svoju i na isti nacin viknula:"Bang-bang." I tako smo jurili po kuci. Moja kci me je upozorila da se nebi smjela tako ponasati i ja sam joj rekla da je On to zapoceo i da se lijepo zabavljamo.

U to vrijeme za Bozic je djecak rekao:"Mano, znas li sto zelim za Bozic?" I sta je pozelio? ..... Pozelio je Nintendo set. Kci je bila protiv toga i rekla da se nisam usudila. Ali znas kceri ja sam mu baka a on je pozelio i zamolio me. Naravno, da kad sam odlazila iz grada, svom sam unuku kupila Nintendo. Nakon dva mjeseca me jednog dana nazvala kci i pocela zahvaljivati sto sam to ucinila. Naravno shvatila je da mu ga nemoze oduzeti i shvatila je da ne smije izgubiti kontrolu nad situacijom, pa mu je pocela prodavati vrijeme za Nintendo.Kci je govorila da ce dobiti nekoliko minuta igre na Nintendo ako izvrsi svoje obaveze na vrijeme. A unuk je dobivao svakakve ocjene u skoli zbog svoje lose suradnje. Tada mu je kci rekla da ako bude surađivao u skoli dobiti 10 minuta na Nintendu. Kad podigne ocjene na razinu vise, dobit ce toliko minuta a budu li se ocjene srozale da ce izgubiti toliko minuta na Nintendu. Djecak je dolazio iz skole, izvrsavao svoje obaveze i pitao majku:"Zelis li da jos nesto ucinim?" No majka mu je rekla da bi mogao uciniti jos neke stvari i naravno njega je zanimalo koliko ce jos minuta dobiti na raspolaganje.
Popravio je dvojku iz matematike na odlican. Nakon dva tjedna uciteljica je nazvala i upitala, da sto se dogodilo Colinu? Strahovito se promijenio. Uciteljica je govorila da to treba odrzati i da je trenutno najbolji đak kojeg ima. Prije svakog odlaska kuci bi pitao uciteljicu da li treba jos sto napraviti odnosno nudio joj je svoju pomoc. Za sve to bi njegova majka saznala i naravno ocekivala, koliko ce minuta traziti njen sin za igru na Nintendu. Ona bi mu odobrila. I tako je dijete postalo odlican đak.

Mnogi govore kako je Internet losa stvar za djecu i kako na njemu ima opasnih stvari. Međutim ako roditelji razgovaraju s njima i ako su pritim otvoreni, proucavajuci ih gdje da biraju, djeca se nece uplesti u zamke. Ta djeca su bistra. ona su poput nas - i mi ponekad glupo biramo iz potrebe, pa to cine i ona, ako im nesto treba. Ali ako su uravnotezena, znaju birati vrlo mudro. To su divna djeca.


- Je li to stvarno?

Mozda vas ne zanimaju ljudi koji "vide" boje. Sad slijede izvjesca i rasprava o Indigo djeci između cetvero doktora znanosti i jednog skolskog ucitelja. Da li Nancyna klasifikacija Indigo tipova potvrđuje ono sto vide i profesionalci? Da, misli dr. Barbara Dillenger.

Barbara Dillenger, dr.sci., provodi vecinu svog vremena u savjetovanju. ona je specijalnost za ljudsku prirodu te se usredotocila na pomaganje s percepcijom osvrta na zivot, razloga i lekcija za zivljenje. Vidi i dragovoljno prihvaca promjene, te je svjesna mnogih "tipova" ljudi, i kako je takva tipologija duboko povezana sa pruzanjem pomoci da shvate tko doista jesu. Uistinu i stvarno je vidjela Indigo tipove i ne suzdrzava se izvjescivati o njima. Zasluzuje priznanje zbog svog divnog doprinosa ovoj knjizi.

IndigoDj




Post je objavljen 19.07.2006. u 23:05 sati.