Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/chandan

Marketing

ŠTO JE ŠTO

Nakon uspješnog rođenja nastavljam sa blogom. Tema je izronila.

Nakon nekoliko sasvim bezbrižnih dana na Jadranskoj obali, jutros smo odlučili otići na Brač na cjelodevni boravak. Prekrasno vrijeme, vjetar u kosi i prštanje valova dok smo se vozili brodićem prema otoku. Mirisi koji obećavaju. Približavajući se već poznatoj uvali za koju smo navikli da je prazna - iznenađenje!
Ispred nje, par čamaca i veći brod. Između njih različite kantice koje poručuju da je mreža tu. Zapanjeni, zaustavili smo se u mjestu. Mreža je prekrivala cijeli prostor ispred uvale u koju smo pokušavali ući. Velika, prevelika mreža koja je pokrila oko 200 m u krug! Na čamcima - ronioci. Uspjeli smo ju zaobići i ući u uvalu. Prijatelj je rekao da je to takav način ribolova gdje se cijeli teren opkoli i sva riba koja je u blizini upadne u klopku. Ronioci služe za plašenje i tjeranje ribe u mrežu.
Raspoloženje mi se pokvarilo. Ranije mi je došlo u ruku nekoliko tekstova o takvom načinu ribarenja i kako on ubija sve oblike života koji postoje na tom dijelu mora - i rakove, i kozice, a i dupine ako se tu kojim slučajem nađu. Zar je tolika ljudska pohlepa?
Prva misao koja mi je došla na um je bila da to prijavimo "nekome". A kome? Prijatelj je rekao da je to zapravo dozvoljeno, ako i jedan od tih ljudi ima dozvolu za ribolov, može slobodno bacati mrežu koliku želi. Zar to nije apsurdno? Gdje je granica koja odvaja ljudsku potrebu od pohlepe? Gdje je ljudsko suosjećanje i želja za suživotom sa ostalim bićima?
Tužno se sjećam ronjenja u djetinjstvu kada je blizu obale bilo i zvijezdača, i školjaka, kozica i riba. Sada je gotovo nemoguće naći te životinje u blizini kopna, čak i na otocima. A gdje su oni dani kada o kojima pričaju stari, kada su viđali i hobotnice u plićaku? Izlovljeni, izgubljeni...

zujoLijepo je plivati, i sunčati se, i igrati picigin, i ne razmišljati. No, ako već posjedujemo intelekt koji se može razvijati tokom života, a posjedujemo i pozitivne osjećaje koju mogu sačuvati ostala živa bića, uključujući i nas, zašto ta oruđa ne koristimo? Jer, naš raj još uvijek postoji. More je prečisto, bilja,a i životinja još uvijek ima. Nedajmo da ih više ne bude!

Post je objavljen 18.07.2006. u 21:37 sati.