Za promjenu ću danas pisati o jednoj ozbiljnoj temi.
Naime, već dugo razmišljam o tome kako nas svakodnevno mediji, poznanici i društvo uopće zasipa sa njihovim viđenjem lijepoga. Jučer, npr. u Latinici je bila komentirana baš ta tema. Gđa. Nevenka Mesić je bila jedna od intervjuiranih. Žena fizički izgleda sasvim solidno za svoje godine. No cijeli dojam kvari prenakvarcanom kožom koja izgleda kao da će se raspuknuti ko fino zapečena piletina i previše zblajhanom i napadnom frizurom. Ujedno je prošla i operaciju, pazi sad, zatezanje kapaka. Napadna odjeća i šminka, koja bi na 25 godišnjakinji sasvim dobro funkcionirala, na njoj samo naglašava uvele «atribute». Mjesečno na svoj izgled, prema vlastitoj procjeni, odvaja 2500 do 3000 kuna od svoje udovičke vojne mirovine s objašnjenjem da bi taj novac ionako potrošila na gluposti. Ovako ona taj novac ulaže u sebe. No očito nema osjećaja za mjeru pa izigrava mladost, nažalost, jako neuvjerljivo. Po vlastitoj procjeni, ona je lijepa. Po mojoj procjeni, ona je vrijedna sažaljenja.
Izdvojila sam primjer gđe. Mesić iz tog razloga što je tipičan primjer žene u zrelim godinama koja na jedan groteskni način pokušava izgledati što mlađe, a postiže upravo suprotan efekt . Takve žene (a i muškarce) viđam svakodnevno na ulicama Zagreba i svaki put me ta slika rastuži. Toliko su željni pažnje i toliko su nesretni samima sobom da čine sve ne bi li ih drugi ljudi uvjerili da su poželjni i dobri. Ljudi zaboravljaju dostojanstveno starjeti. Prije se osobe u tim godinama doživljavalo kao mudre pojedince sa iskustvom kojima smo se obraćali s poštovanjem i povjerenjem i obično su predstavljale autoritet mlađim ljudima.
No pojedinci su preko medija uspjeli nametnuti samo svoje viđenje ljepote kao mjerilo svima na svijetu.
Danas žena nije lijepa ako ima višak kilograma, ako ima pjegice ili koji prištić, ako joj je nos kvrgav ili koljena grbava…
Naglašava se da je vanjski izgled ogledalo duše i da su lijepi ljudi ujedno i uspješni na poslu, prihvaćeni u društvu i sretni u privatnom životu.
No to i nije baš tako, zar ne?
Koliko lijepih i poznatih ima na svijetu, a koliko su nesretni i neuspješni, čak i prezreni u društvu. Zbog svoje zaokupljenosti vanjskim izgledom, zaboravljaju «uljepšati» svoju nutrinu. Zaboravljaju što je to ljubav, prijateljstvo, poštovanje, dobrota i mudrost. Zaboravljaju učiti svaki dan iz svakog, i najmanjeg, iskustva.
Na kraju ne vole same sebe, nego traže da ih drugi vole.
No kad osoba zavoli samu sebe postaje cjelovita i tada se ne osjeća obavezna nikome podilaziti da bi bila omiljena i uspješna. Samim time prestaje biti nesigurna i ne opterećuje ljude svojim izgledom i ljepotom jer shvaća da je to ionako prolazna pojava. Više se okreće drugim ljudima i shvaća da postoji cijeli svijet koji prije nije vidjela. I tada se događa transformacija. Zbog smanjenog stresa tijelo postaje opuštenije i zadovoljnije. Ljudi bivaju privučeni tim osjećajem jer ga širimo oko sebe poput valova pozitivne energije. Da li vam se kad desilo da ste se ludo zaljubili i bili ste sretni i odjednom su vas, iz vedra neba, počeli salijetati i nazivati ljudi koji su vas prije izbjegavali? To je ono što zapravo primjećujemo kod zaista lijepih ljudi.
Zadovoljstvo.
Osoba čak može imati krivi nos, tanke usne, male cice, prištić na vrh nosa, 15 kila viška….. ali sve dok zrači zadovoljstvom, ljudi će ju doživljavati kao lijepu osobu. Priznajte, i sami vidite neke ljude iz svoje okoline kao lijepe osobe iako nemaju svršenu figuru ili simetrično lice.
Zato, nemojte se toliko opterećivati vanjskim jer je to ionako prolazno.
No unutarnja ljepota će vam uvijek dovesti dobre ljude i iskrene prijatelje. A s njima uvijek dolaze sreća i zadovoljstvo.
Post je objavljen 18.07.2006. u 17:46 sati.