Marketing
I WANNA LOVE YOU BUT I BETTER NOT TOUCH...
Uplašim se ponekad...I razmišljam.Gdje sam ja to?Gdje su prijatelji?Gdje je moja ljubav?
Nisam u sebe sigurna,a to je ono čega me najviše strah...
Ne znam da li mrzim ili volim,ne znam da li činim dobro ili loše.I znam da sam sretna,ali tako
me nekad ubije tuga.Potopi me u svojim oblacima i moj osmijeh nestane u nekoj dalekoj magli...
I najgore od svega je to što mi se vidi u očima...Ne želim to.Želim biti jaka,pokazati ljudima
da mi ništa ne mogu,da sam čvrsta i da tuge u mojim očima nema.
I padnem onda kada bih najmanje trebala.Duboko u sebe se zatvorim,šutim i promatram.
Promatram svijet,ljude,nebo i pitam se mora li biti sve baš tako kako je.
Kada će doći moje vrijeme,kada ću prestat griješiti...
Hoću li saznati volim li ga ili mrzim?Ili je prva ljubav suđena da boli?
najviše boli?Mene koja najviše volim...
I gdje je anđeo koji će mene razumjeti?Gdje je moja sretna zvijezda?
Gdje je osmijeh moga srca?
I nitko ne shvaća zašto volim noć i crnu boju...
...
I želim vidjeti zvijezdu kako pada i imati pored sebe
nekoga tko me razumije,tko zna da sam najmanje kriva
za sve...
I previše je ljubavi u meni zarobljeno,ja ne znam mrziti...Želim tu ljubav osloboditi i led u srce utjerati.
I znam da nije bitno mišljenje nekih drugih ljudi,ali zašto je meni stalo do tuđeg mišljenja?
Zašto se uvijek volim opravdati i zašto ne volim kada netko na pod,na zelenu livadu baci papirić sladoleda?
I želim biti voljena...
Želim da me svi upoznaju.Želim spriječiti one koji me uništavaju da to naprave do kraja jer mnogima dobro ide...
Uništavaju me iznutra,moje srce se skriva...
Zar zbog ljubavi?
Zar zbog onoga kojeg sam mislila da sma preboljela,a meni pred očima je ljubio druge?
Moje oči su gledale kako zavodi drugu,moje uši slušale sve komplimente namjenjene njoj...
Njoj koja nisam ja...
I hoće li me potražiti opet kada sve izgubi?
Kada shvati moju vrijednost,kada shvati moje srce...
Ako me potraži,hoće li me naći...?
Hoću li htjeti biti njegova kao što želim biti sada?Hoću li biti spremna sve da mu oprostim kao što sam uvijek spremna?
I nije mi jasno,on nije spreman reći "oprosti"...I tužno mi je to jer mi je stalo...
Stalo do njega jer znam što mu se krije u srcu,duboko u duši.
I ne želim da ga unište,ali već su to napravili...Odveli su ga...Zarobljen je u svijetu zabave,u svijetu u kojem on ne
upravlja samim sobom,već drugi utječu na njega.
Preponosan je i za njega je riječ "oprosti" pre niska...
I mrzim ga.Njega mrzim.Iz dna duše.STVARNO.Ali ne mrzim ono što mu je duboko u duši,ono što će se jednog dana vratiti...
Ne podnosim njegovu prisutnost,njegov podrugljivi osmijeh i sve što kaže.
Ali volim onaj osjećaj kada je pored mene...Kada osjećam njegovo srce...
I tada sam sretna kada se nasmije.Jer njega mrzim,ali volim ono što je duboko skriveno u njemu...
Zar svi tako očajno traže neku ljubav?Boli li ih ona stara?
I postoje li danas prijatelji?Hoću li se trgnuti?
Ljubav-lijepa riječ...
...
Zašto moram trpiti njegovu prisutnost?Ne znajući da li ga mrzim ili možda volim...
Možda samo želim biti voljena,osjećati se dijelom nečijeg srca,dijelom nekoga tko
mi neće dopustiti da mi zbog njega krene suza...
Gdje je moj anđeo?Postoji li?
Hoće li se roditi?Stigne li još?
Hoću li ugledati svijetlo ili i dalje izgubljeno i zbunjeno lutati
mračnim ulicama...?
*I want to hurt you just to hear you
Screaming my name...
Dont want to touch you but
Youre under my skin *
Zašto baš ja koja sam najmanje kriva...?
Post je objavljen 18.07.2006. u 10:53 sati.