U zadnje vrijeme stalno nešto pričam kao gay is ok, pa je vrijeme da se podsjetimo jednog od razloga zašto nije ok.
Ukrali su mi dugu. Obožavam dugu, ali sad ne mogu nositi torbice s dugom ili farbati zidove u duginim bojama jer će netko pomisliti da sam queer. Otkud njima pravo da tako nešto prisvoje kao svoj simbol? Mogli su uzeti neku ružičastu pederastu zastavicu.
Lako za mene - ja sam svoju dugu imala bar neko vrijeme, ali kaje sa generacijama dječice koja tek dolaze?
Svom djetetu sigurno ne budem kupila pernicu s dugom. Osim ak ne bude prešlo na dark side. I tako će ono biti zakinuto za nešto što je fakat lijepo, za priče o ostvarenju želja i lomu svijetla.
Kad sam već na pederima, još jedna tema koja se na 2 načina veže uz njih.
Gledala malo Latinicu jučer - bilo je o ljepoti. Gay lobi nam diktira izgled koji je nemoguće postići. Gledamo nas par frendica neki stari spot od J. Lopez i čudimo se tim njenim kukovima, strukiću, ekstremno spuštenim hlačama, pa se jedna sjeti kak je to sve retuširano (uzdah olakšanja). I tak je Ćiro (druga poveznica) rekao da je kroz iskustvo (čitaj: godine) shvatio da je ljepota = dobrota. Da. S godinama, kad fizički propadnemo mi i oni oko nas, počinjemo tražiti neku drugu ljepotu osim one izvana. Tražimo onu unutarnju, tj. dobrotu. (pa, sad... netko shvati prije, netko kasnije)
Post je objavljen 18.07.2006. u 08:40 sati.