Napast Neduznosti
Upravo sam gledao Epicentar u kojem su gostovali Djapic, Biscevic i Blagonic s jedne strane te Aleksandar Vucic, predsjednik Srpske Radikalne Stranke s druge (U Srbiji,doh!).
Komuniciraju,dakle, Djapic i Vucic, a tema je isplata ratnih steta Hrvatskoj kao rezultat Velikosrpske agresije. Kaze Djapic kako to mora biti politicki prioritet, jer da se ne mogu graditi buduci odnosi na klimavim osnovama i nerijesenim pitanjima, na sto mu Vucic odvrati kako on ne razmislja na takav nacin, vec da on ta razaranja vidi kao rezultat Velikohrvatske ideje(???). Taj Vucic je nedvojbeno pacijent svoje vrste,sto se naravno od njega i ocekuje, s obzirom da predvodi 45% zatucanih cetnickih radikala; medjutim, ono sto me je zaprepastilo, bio je Djapicev odgovor na Vujciceve nebuloze:
"ja postujem gospodinovo misljenje, ali se s njim ne slazem."
Kao da se cinjenica da su nam pregazili drzavu tenkovima moze sagledati iz vise perspektiva; kao da se cinjenica da su uspostavili banana-republiku SAO Krajinu sa jedinim ciljem podrivanja i unistenja Hrvatske (Vucic je to objasnio cinjenicom
da su to bili dragi gradjani koji su se okrenuli protiv Hrvatske jer su htjeli zauvijek zivjeti u SFRJ LaLaLandu) moze pripisivati razlicitim nacinima razmisljanja;kao da se svi
oni izgubljeni zivoti mladih ljudi mogu pripisati nekakvoj apstraktnoj percepciji realnosti.
Ovo je, dakle, jos jedan primjer potkopavanja zdravog razuma. Sve sto trebate napraviti jest prvu glupost koja vam padne napamet etiketirati "mojim misljenjem" i automatski cete joj pridati legitimitet. U duhu imbecilne interpretacije onog sto bi trebao biti demokratski diskurs,hrvatska javnost je bila prisiljena slušati radikalnog sprskog nacionalista kako iznosi u eter groteskne lazi omotane u celofan povijesnog relativizma,zasnovanog na izlizanom clicheu sumnje u tocnost interpretacije povijesnog dogadjaja od strane pobjednika. Naravno da Vucic dobro zna kakva zaista jest povijesna istina,ali on za razliku od Djapica nije smeksao svoje stavove (vjerojatno jer za takvo sto jos nije doslo vrijeme). Ja sam se osobno zgrozio nad onim sto je Vucic govorio; njegova interpretacija povijesti spada u znanstvenu fantastiku te smatram da je Hrgi bila duznost automatski ga iskljuciti iz emisije nakon onako iskazanog bezobrazluka; zapravo, sama cinjenica da je to omotao u misljenje, svjedoci o degutantnom licemjerju govornika, ali i o neunistivosti uvijek spremnog bend over stava domacih politicara o kojem svjedoci spomenuta plasljiva reakcija.Vrhunac peformansa Vucic je dosegao vjernom interpretacijom modernog europskog politicara zgrozenog primitivizmom svojih sugovornika. Ogradio se od invektiva gdina. Blagonica i zazelio svima laku noc, jer, eto, on, takav intelektualac, nema mjesta medju plitkim plebejcima.
Taj spomen Velikohrvatske ideje podsjetio me opet na jednu drugu ideju, toliko inherentnu srpskom mentalitetu. Viktimizacija, dragulj ireverzibilne patologije srpskog poimanja stvarnosti. Opet su oni zrtve. Zrtve Velikohrvatske agresije, oni su se morali braniti, braniti svoj narod u demokratskoj republici SAO Krajini. Sindrom sjecanja na kolektivnu sramotu i jaram pod turskom cizmom, cini se da je postao materijalni dio genske mape, gen koji se aktivira kako se politicka situacija ususka u novovjekovnu dremovnost. Pascal Bruckner je to u "Napast Neduznosti" briljantno objasnio. Ako niste, iskreno preporucam da procitate. Ako mislite da pretjerujem,odnosno generaliziram, onda znajte da otprilike 45% stanovnistva Srbije podrzava Vucica - daleko najjaca stranka u Srbiji.
Toliko od mene.Sad sam rijesio neke ispite na magisteriju pa cu i blogati
cesce. Adieu.
Eh, da, vi koji me posjecujete sa vremena na vrijeme, obratite paznju na
link sa desne strane pod imenom Charon splavar. Duze vremena sumnjam da covjek prepisuje vlastite snove na blog, a to me beskrajno odusevljava.
Handsome Kane,
Post je objavljen 17.07.2006. u 00:26 sati.