Marketing
Novost u Hogwartsu
Naravno da gitara nije ručala. Samo je «sjedila» i, po tetinim riječima, «pravila nam društvo». Mary i ja smo se jedva suzdržavale od smijeha da se ovaj puta Sandy stvarno ne bi onesvijestila. Morate znati da je moja teta takva samo kada je u pitanju njezina Gitty (moram je tako zvati), pa je još donekle podnošljiva. Poslije ručka koji je, začudo, bio fin, otišla sam se kupati u bazen. Mary se nije dalo pa si je obukla badić i legla a ležaljku čitajući novi udžbenik iz Preobrazbe. Podsjećala me na Hermionu. Kasnije je Sandy svirala gitaru i pjevušila nešto tipa:
«Mlada sam, srce mi kuca, lijepa sam, glava mi puca.»
Meni je to bilo tako smiješno da me cijelu noć bolilo lice od smijanja. Ujutro nam je Sandy složila prepečenac i neki njezin namaz. Bio je zelenkaste boje i izgledao je kao da je otrovan.
«Sandy, smijem te pitati kaj je to?» rekla je Mary držeći se kao da će povratiti.
«To ti je, drago dijete, namaz od zelenih pufnica! Jako je zdrav i ukusan!» odvrati Sandy.
«Od zelenih pufnica?» zgroženo sam upitala.
«Da. No, nemoj da te ime zbuni, to ti je kao najobičniji sirni namaz!» zacvokće Sandy i zagrize svoj tost.
«I nije otvrovan!» doda punih ustiju uočivši moj gnusan pogled.
Mary je izgledala kao da se premišlja da li da kaže da nije gladna ili da zagrize i potajno pljune zalogaj u salvetu. Ja sam odlučila probati. Pa ne bi me vlastita teta otrovala! Zagrizla sam komad prepečenca s namazom i osjetila nekakav čudan osjećaj blaženosti. To je bilo tako ukusno da jednostavno nisam mogla vjerovati. Pogledala sam tetu koja mi je uzvratila istim blaženim osmjehom.
«Mary, ovo je odlično!» coknula sam i nastavila jesti.
Na kraju je i ona probala pa smo cijelo jutro jedna drugu častile blaženim osmjesima i uzdasima. Legla sam na svoj krevet i otvorila udžbenik za Skrb. Počela sam čitati odlomak o zmajevima. Mislila sam kako bi bilo lijepo da ja imam zmaja. Oduvijek sam željela to prekrasno biće, a tu želju sam dijelila s Keirom. Zamišljale smo kako bi nam zmajići izgledali...
Tjedan je došao i prošao te je bilo vrijeme za polazak. Arthur je došao po nas i otpratio nas do kolodvora. Tamo su Harry, Hermiona, Ron, Ginny, Fred i George
već ulazili u Hogwarts express. Vožnja je bila ugodna. Ron i Hermiona su Gryffindorski prefekti pa su otišli u prefetsku kabinu. Mary i ja smo se smijestile sa Harryem i Ginny. Fred i George su imali važnijeg posla sa nekim Leeom Jordanom. Michaela još nisam vidjela. Nisam ni namjeravala s njim razgovarati prvi dan. Pokušat ću neki drugi. Harry i Ginny su se previjali od smijeha kad smo im ja i Mary pričale doživljaje kod Sandy. Bližila se večer. Sunce je zašlo i svijetom je zavladala noć. Topla ljetna noć. Vlak je zapiskutao i naglo stao. Stampedo učenika hrlilo je na izlaze. Mi smo malo pričekali da se sve to smiri. Vani nas je obuzeo topli ljetni povjetarac. Sjeli smo u kočije i krenuli prema Hogwartsu.
«Napokon!» uzdahnula sam kada mi se pred očima ukazao veliki dvorac obasjan kristalnom noći.
Jedva sam čekala da stignem u svoj najljepši dom Hogwarts i spustim se u Slytherinsku društvenu prostoriju. Na večeri su se svrstavali novi učenici, a poslije nas je omamila ukusna gozba. Sjela sam kraj svojih prijateljica Irme, Keire i Agathe koje su također uživale za Slytherinskim stolom. Keira nam se pohvalila kako ima zmaja. Oči su joj se tako sjajile kao da će svaki čas iz njih izaći sunce. Mislila sam da se šali.
«Ajde, nemoraš me tak zezat!» osmijehnula sam se između zalogaja pečenog krumpira.
«Ma šta bih se zezala!» nagoruši se Keira.
«Je je, istina je!» potvrdi Agatha.
Podigla sam pogled i istovremeno streljala Agathu i Keiru pokušavajući registrirati ono što su upravo rekle.
«Ajme, ja bih zmaja! Ja sam uvijek htje...» nisam mogla dovršiti.
Priželjkivala sam to preslatko biće od kada sam prohodala. U meni se javio onaj pritisak koji nije imao veze s jelom. Taj pritisak inače zovemo ljubomora.
«Da znaš kako je medeni!» zapiskuta Keira.
«Aha...» zustila sam.
«Zove se Puff i mješanac je između švedskog kratkonosog i rumunjskog dugonogog!»
Keiri je to puno značilo. Još mi je objasnila kako je zmaj trenutačno u Rumunjskoj kod Seamusovog brata koji se o njemu brine dok je ona u Hogwartsu. Sama sebi sam objasnila da nemam razloga za ljubomoru. Na kraju sam s Keirom podijelila njezinu sreću i razgovor o Puffu. Zar ću postati kao Malfoy? Naravno da ne. Moje riječi je prekinuo sitan zvuk lupkanja žlice po čaši. Dumbledore se spremao održati uobičajen govor.
«Evo, drago mi je što ste tako ukusno jeli! Svima onima koji su ponovo u Hogwartsu, sretan povratak! Onima koji su prvi put, dobrodošli!» tu se malo nakašljao.
«Ove godine imamo novu profesoricu obrane od mračnih sila, profesoricu Dolores Jane Umbridge!»
Umbridgeica je ustala na tihi pljesak nekoliko zbunjenih prvaša. Zatim je ona održala govor prekinuvši Dumbledorea sitnim iritantim kašljucanjem (kh, kh). Nakon dosadnog Umbridgeicinog govora Dumbledore je nastavio:
«Htio sam vam reći da će se ove godine nešto održati. Naime, Hogwarts slavi 1005. obljetnicu svog postojanja, pa će se u čast osnivačima prirediti turnir imenom «Međudomski turnir». Prijaviti se mogu svi koji imaju šesnaest ili sedamnaest godina. Iz svakog doma bit će izabrana četiri učenika, dva dečka i dvije cure sposobni za turnir. Uz turnir održat će se i Slytherinov bal na kojem ćete morati biti najbolje sređeni i svi ćete sudjelovati. To vam je prvenstveno ples i očekujem izvanredno druženje! Više informacija reći će vam nadstojnici vaših domova i moći ćete pročitati na oglasnim pločama! A sada, laka vam noć!»
U dvorani je izbilo glasno mrmljanje. Svi su željeli sudjelovati u turniru, a pritom ne ići na bal. Putem do Slytherinskog doma, razmišljala sam kako će to sve izgledati i tko će se sve prijaviti. To je ipak glavna novost.
Nastavlja se...
PS. komentirajte! Sorryte zbog dugog posta!
Post je objavljen 16.07.2006. u 10:09 sati.