Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prilika

Marketing

Jedan običan dan


Jutros san se dogovorila sa prijom koju nisan vidila 100 godina, znate kako to ide, s godinama imaš sve više i više obaveza i ne primjetiš kako vrijeme prolazi i kako se ljudi mijenjaju a naravno i ti s njima.
Nađemo se mi u kaficu blizu moje zgrade i počele cakule,tračevi...
I dok smo tako pricali meni se samo jedna misao vukla kroz glavu :moram radit popodne !
A najradije bi se izležavala i ljenčarila
Napričale se mi, izogovarale sve prijateljice i one koje to nisu i uputile se svaka kuci svojoj
Usput svratim ja do dučana da kupin štogod pametna za ručak jerbo san sad ja gazdarica u kuci pošto su moji otišli na Vis kod rodbine (blago njima)
Posli tog nazovi ručka uzmem ja knjigu u ruke u nadi da cu malo učit (jer je ispit jako jako blizu) ali san se valjda preudobno smjestila na kauc i oči su se počele sklapat a kad san se probudila vec su bila dva sata i trebalo se spremat za posal. A na poslu uvik ista priča -puno žena na jednom mistu tako da nikad nema mira. Puno je tu buke, svađe, zabadanja noseva, podmetanja, šefovanja...
Ukratko puno baba, kilavo dite !
Jedini način da se preživi takav dan je da sidnete za svoje radno misto, glava u kompjuter i s nikim ne ulazit u velike razgovore, dovoljno je :dobar dan, dobra večer, kako ste ...
Danas je dobro prošlo, kolegica do mene je bila ok pa mi je čak vrijeme brzo prolazilo.
Završila je za danas, pristojno pozdravin svoje radne kolegice i uputin se doma
Razveselilo me ono što san vidila kad san došla ispred svoje zgrade.
U prizemlju u vrtu brdo dice -pivaju i plešu, slave nečiji rođendan a onda se odjednom pojavi klaun, pravi pravcati klaun sa gitarom -a kad su ga dica vidila nastala je histerija
Guštala san ih gledat i slušat i odma san se sitila svoje rodice koja ima rodit za malo manje od dva tjedna i trenutno je u bolnici jer je bilo nekih problema a li sad je sve u redu fala Bogu (da kucnem)
Koliko ce proslava lipih bit, prvi osmijeh, prvi koraci, prve riječi, prvi rođendan, prvi dan u vrticu, prvi dan u školi, prve ljubavi- isuse koliko radosti može donit jedno dijete (možda zvučin patetično ali nemojte zamjerit)- a valjda ce se i meni jednom to sve dogodit

Eto toliko za sada jer san se vec dugo zadržala a trebala bi se uvatit knjige
ajme meni kako ce me bacit ,ka zrelu krušku -poželite mi srecu jer ce mi trebat !


Post je objavljen 15.07.2006. u 22:41 sati.