U malom selu u centralnoj Španjolskoj 1950. rođen je Raoul "El Chupacabra" Suarez.
Dugačak 38 cm i težak 3,5 kg ničim se nije izdvajao od ostale novorođene djece u tom siromašnom španjolskom seocetu. U 2. godini života njegovi roditelji primjećuju neuobičajeno visoku pokretljivost zglobova na nogama. Mali Raoul se zabavljao tako da je unedogled po cijeli dan vrtio stopala; radeći sa njima zamišljene krugove po zraku. Njegov otac Julio jednom je prilikom izmjerio čak 198 okretaja u minuti. Raoul je postao seoska atrakcija, te je na sajmovima tako zarađivao za odjeću i knjige potrebne za školu, zabavljajući začuđene mještane. Do škole je imao 59 kilometara . Zbog pokretljivosti zglobova u školu je znao stići za 2 sata, čime je nadmašio i neke od najbržih konja u svome kraju.
Da bi pobjegao gladi i siromaštvu; malog Raoula su roditelji tjerali da se školuje za tada vrlo cijenjeno zanimanje zlatara-filigrana.
Raoul je vrijedno učio za taj posao sve do jednog posebnog dana.
Tog posebnog dana ljeta 1962. Raoul je u seoskoj birtiji na crno-bijelom tv-u vidio najboljeg plesača step-a na svijetu kako svojim potkovanim cipelama proizvodi najčarobnije zvukove koje je ikad čuo. Taj plesač je bio dijete hrvatskih iseljenika u SAD-u, John Stepich. Tog dana Raoul je shvatio.
Prestar da se igra a premlad da radi, Raoul je odabrao step. Sam sebi je napravio prve step cipele, i po cijele dane i noći vježbao i ispunjavao selo sa reskim zveckanjem. Seljani; nepovjerljivi kakvi jesu prema novotarijama, optužuju Raoula da je vražji sluga i da po noći siše krv njihovim kozama. Otuda i nadimak “El Chupacabra”.
Raoul je bio prisiljen otići iz sela. Odlazi u Madrid te tamo upisuje step akademiju, gdje se vrlo brzo izdvaja kao najveći talent. Ubrzo postaje jedna od najsjajnijih svjetskih step zvijezda. Španjolska ga je obožavala.Bio je nacionalni junak. Imao je sve; slavu, novce, lake žene, brkove i brze aute. Jedan mladić koji ga je vidio kaže da je jecao od užitka dok je Raoula gledao kako pleše.
Prostodušnog Raoula to nije promijenilo. Sve što je htio je biti bolji od Johna Stepicha, svoga idola. Odlučio je da će na Svjetskom prvenstvu u stepu u Venezueli pokušati izvesti potez koji čak ni legendarni Stepich nije uspio. Potez se zvao step-by-step-gonna-get-to-you-girl.
Te sparne večeri u Venezueli, Raoul je samouvjereno izašao na pozornicu. Krenula je glazba a publika je osjećala da će se desiti nešto posebno. Raoul je zavrtio bokovima, zavitlao stopalima ali izdala ga je prokleta zdjelica. Zdjelica je od neprirodnog trenja pukla. Raoul nije uspio izvesti step-by-step-gonna-get-to-you-girl. Odnešen je na nosilima sa suzama u očima. Prokleta zdjelica!!!
U Španjolskoj su zastave bile na pola koplja dok se oporavljao u bolnici.
Nacija je tugovala. Znalo se da više nikada neće moći plesati step. Nakon otpuštanja iz bolnice Raoul tužan i poremećen zbog gubitka najveće ljubavi bježi iz Španjolske. Svaki trag mu se gubi. Navodno je viđen na dokovima Šangaja kako obučen u ženu pleše za afričke mornare. Pleše, ali ne step.
Step nikad više.
Post je objavljen 15.07.2006. u 18:19 sati.