Kako možeš podnijeti da te ona dira, da te odijeva i muči tijekom vlažnih kišnih noći na velikom bijelom krevetu umrljanom od bijele tekućine koju ispušta tvoj mali bespomoćan John Thomas. Plačem od muke kada se sjetim na koje te sve odurne načine vabi da dopuziš k njoj u krevet. Kasno u večer kada dođeš u svoj stan, sav umoran i snen, kada ti se prelijepe smeđe okice sklapaju na san i spremaju na meku, nježnu noć, tada te dočeka kosmata raspuštenica i zgrabi te svojim povelikim ručetinama čim odložiš svoj instrument kojim si slomio mnoga srca uz dovratak. Pritišće te uz zid i lomi ti kosti pod svojom težinom. Trga ti gumbe na onoj neukusnoj plavoj flanelskoj košulji i grebe te onim odurnim umjetnim kandžama koje si je priljepila umjesto noktiju. Soba odzvanja od tvog bolnog stenjanja. Njen jeftin miris tjera te na povraćanje. Sopće kao ugojeno svinjče dok slini po tebi i briše s tvog tijela svaki trag naše ljubavi. O pusti ga divnog, ti odurna prikazo! Zar ne vidiš da umire pod tobom?! Ja bih ga milovala i voljela i čuvala kao posljednju kap vode na dlanu, ti zlobna goropadnice! Ne mogu živjeti dok znam da ga ti tjeraš da ti proizvede neku malu goropadnicu 2 koja bi ga isto tako mučila. Trudiš se da iscijediš iz malog Johna Thomasa njegovo božansko sjeme života za svoj nečastivi čin. Moj slatki Johne! Ne daj da u tebi ugasi plam naše ljubavi!
Post je objavljen 15.07.2006. u 11:38 sati.