Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bittered

Marketing

Zašto je to uvijek tako...?

Eto...kao da nemam dovoljno drugih stvari na pameti sad mi se još i ON počeo vraćati...
I to ne samo u misli...
Već i u srce...
Moram priznati...
Nikada ga nisam voljela...
Ne onako kako sam trebala...
Sviđao mi se,sviđao mi se jako...
Bio mi je super...
I voljela sam ga...ali samo kao malo boljeg frenda...
I bilo mi je super kada sam bila s njim...
ON me naučio stvari gledati drugačije...
I zahvalna sam mu na tome...
Prekinuli smo i više se uopće nismo vidjeli...
Bilo mi je jako žao kad smo prekinuli...
Plakala sam...
Osjećala sam kao da sam izgubila dio sebe...
Kao da sam preko noći izgubila najboljeg frenda...
Osobu kojoj sam uvijek mogla sve reći...
Usred noći poslati poruku,tek toliko...
Nazvati jer mi je dosadno...
Osobu s kojom sam mogla o svemu razgovarati...
Osobu koja mi je mogla biti najbolji frend...
A isto tako i najgori neprijatelj...
Nakon nekog vremena,koje nije dugo trajalo,priznajem...
Zaboravila sam ga...
Ali to nije značilo da sam bila sretna...
Nešto mi je falilo...
A nisam si htjela priznati da je to bio ON...
Našla sam drugog...
Voljela sam ga u pravom smislu te riječi voljeti...
Sviđao mi se i nikada ga nisam zamišljala kao samo frenda...
No nije me činio sretnom...
Baš suprotno...
Dok sam bila s njim bila sam živčana,nesretna i sva nikakva većinu vremena...
Bojala sam se da ću ga izgubiti...
A nisam to htjela ponovo prolaziti...
I tek sada...
Ponovo se sjećam onog dečka...
Ponovo mi fali...
Od svih dečkiju s kojima sam bila...
On me jedini činio sretnom...
Samo sam ga trebala pogledati i već bih se smijala...

I to me vraća na ono...
Nikad ne znaš cijeniti ono što imaš dok to ne izgubiš...
Ali zašto baš uvijek mora biti tako...?

Evanescence-My Immortal

I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase

When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me

You used to captivate me
By your resonating life
Now I'm bound by the life you've left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase

I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along


Post je objavljen 13.07.2006. u 21:36 sati.