Marketing
Bajke...
Malo po malo... kap po kap... Odlazi, sasvim polako. Odlazi i taj dio mene... polako kao da nikad nije bio tu, odlazi... na prstima, bjezi od mene,bas kao ja nekada! Gubi se... Tracak... nestaje!
Bas kao boja na plocicama, kao da niikada nije bila tu. Obojena od strane drugih, vjecno gazena nikada shvacen... boja... plocica!
Blijedi... tragovi se vide... Jednog dana nece biti traga, nestat ce i ta nada, za necim ... za svime...
Za tobom... za zivotom... za njma...
Nestat ce nada skrivena duboko u grudima, vjecno oplakivana i nikada nadena...
Sjene se igraju po zidu... na podu... crtaju po staklu... bjeze od stvarnost,i bjeze od sjete traze utjehu ...
Vidjela sam, taj tracak svjetla... Mozda je to poslijednji koju cu vidjeti... Skriven je u njegovim ocima... strah, ali od cega? strah od srece ili zivota? Strah od ...
Zvukovi se odbijaju, lutaju po mojoj glavi... traze izlaz, traze spas... Traze nadu za opstanak... Ona place, nemoze dalje... suze, niz lice teku, traze utjehu... suze za koje nema oprosta. Tuga je opsjela njeno srce i ne odlazi van. Mrak, u dusi... Mrak u srcu... Gdje je svjetlo? Skriveno u ocima onog djecaka.. Kao da je uzeo svu srecu ovoga svijeta... Zar je on jedini koji se nada, jedini koji trazi..ono sta smo mi izgubili... Nekad davno... Izgubili vjeru u bajke, vjeru u dvorce i sretne zavrsetke... Zar mi vise nismo djeca... Zar smo ljudi? Zar smo toliko " Veliki "... Da to djete vidi srecu a mi ne... Da to dijete, voli a mi ne... Zar smo zalutali u beskraju... Zar smo izgubljeni...
Zasto oni vole a ne boli... Iskrenost... Ubila nas je! da li zasluzujemo biti sretni kada ne vjerujemo u bajke?
Post je objavljen 11.07.2006. u 12:16 sati.