Dok smo se kretali prema trpezariji,nisam prozborila niti jednu jedinu riječ.Sirra je bio isto miran.On mi je bio sve što imam i znala sam iz nekog čudnog razloga da me nikad neće iznevjeriti.Ušla sam u trpezariju koja je bila obasjana stotinama svijeća.Bila je ogromna da je trebala čitava vječnost da se pretrči.Od nervoze sam privukla Sirru još bliže sebi.Prišli smo za sto koji se nalazio tačno na sredini i imao je šest mjesta.˝Izvoli,sjedi˝rekla mi je Xena...˝Ali gdje ćeš ti sjesti?˝upitala sam pokušavajući sakriti neugodnost od ostale petorke.˝Ništa se ti ne brini samo sjedi˝...˝Ajde,sjedi...Mi ne grizemo,osim ako to zaista želiš˝ okrenula sam se i zamijetila da je to rekao jedan dečko.Shvatila sam da je dar dobio od vampira inače mu ne bi pale na pamet takve doskočice,a i šišmišja krila su ga odavala...˝Oh,znam da ne grizete,ali ni ja ne želim da se sjećam kako sam prvi ugriz dobila od šišmiša˝srezala sam.On se ušutio i manio se glupih primjedbi.Sjela sam za sto i prešla pogledom preko svih njih.Gledali su me čudno...˝I kakav je osjećaj?˝upitala me tamnoputa djevojka sa dugom crnom kosom.Iz njene haljine su izvirivala crna krila i bila je obučena mediteranski.Zbunjeno sam ih gledala.Da li ovdje zna neko nešto što ja ne znam? Svejedno,nisam se mogla praviti pametna,te sam samo prozborila:˝Šta kakav je osjećaj?˝Svi su se pogledali ne mogavši da vjeruju šta čuju.Djevojka nastavi:˝Pa mislim ti si mješanac svih nas.Mora da imaš razne moći.˝Uistinu sam ostala zatečena.Od sve ove silne strke uopste nisam stigla pitati koje moći ja imam i šta su te moći uopšte...˝Ja...Ja uistinu ne znam...˝ zamucala sam.˝Oh bez brige!Mnogi nisu znali.Saznaćeš sutra,usput ja sam Corina.Nasljednica sam šumskih vila. A ono tamo...˝Pokazala je prstom na jednoroga medu životinjama...˝To je Spirit.To znači Duh divljine˝ Javiše se ostali.Do nje je sjedila još jedna djevojka:˝Ja sam Tania.Ja sam nasljednica vilenjaka,a onaj orao tamo se zove Ilay˝Imala je dugu kosu i bila je veoma zrela za svoje godine.Pa izgleda da joj je dar bio razvijan još od malih nogu.Djevojka do nje je imala plavu kosu,duge uredne obrve i mačje oči. Bile su potpuno žute osim zjenica koje su bile sušta suprotnost ostatku oka,jer su bile crne.Bila je lijepa iako neobična.Dok je pričala pomalo se činilo da prede.˝Ja sam Iris i nasljednica sam sirena.Moj zaštitnik je divlja mačka,puma Luna˝Nije uopšte bilo potrebno da se predstavlja,jer je svojim izgledom odavala sve što se trebalo znati.Do nje je sjedio krupan i zgodan dečko,ali ipak pomalo šutljiv. Kratko se predstavio:˝Ja sam Eliah.Predstavnik sam kentaura,a onaj medvjed se zove Ron˝.Bio je velik uglavnom zato što se odlično slagao sa velikim životinjama poput gorila i medvjeda,ali nije izgledao sirovo.Bio je uljudan i pristojan samo tih.A onda je došao red na najvećeg egoistu u grupi.Progovorio je samodopadno:˝Ja sam Reese.Izabran sam od strane vampira iako mi krv nije na meniju inae.Šišmiš se zove Dima˝.On je nastavio govor,ali ga ja nisam slušala.Razmišljala sam kako neko može biti toliki egoista i samozaljubljenik.Uistinu se pitam kako smo uopšte mogli boraviti u toj sobi gdje je njegov ogromni ego prijetio da će nas ugušiti.Šutila sam narednih pola sata dok nije doslo glavno jelo.Više ga nisam mogla slušati i upala sam mu u riječi i predstavila se.˝Oprosti,kako ti ono biješe ime...Clara,ali upala si mi u riječ˝odgovorio je.Pogledala sam u njega hladno i rekla:˝Clara bi se možda i izvinula,ali Ciara nikada˝.˝Ma dobro djevojko sve je to isto...Uglavnom ja sam govorio!˝rekao je nehajno.˝Da, primjetila sam,jer to radiš čitavu večer i znaš šta?Zaista me ne zanima tvoje porijeklo.Ja odlazim,jer je ovo zaista naporno˝Ustala sam i držala se objema rukama za sto.Reese je učinio isto.Gledali smo se ratoborno znajući da se preziremo,a onda Reese započe:˝A zašto nam ti ne počneš pričati priču o sebi?Tu si lena rihta˝Zazujale su mi te riječi u ušima...˝Ti si prava nikogovićka˝Nisam se više mogla suzdržavati.Opalila sam mu šamar i krenula prema sobi.Zazvala sam:˝Sirra,dodi!˝Iris je potrčala za mnom:˝Ma ne brini se,on je takav!˝...Te riječi mi nisu značile ama baš ništa.Jednostavno mi je bilo glupo što sam uopšte pomislila da bih se negdje mogla uklopiti...˝Ma ne brini se Iris..Malo sam umorna.Razgovaraćemo sutra,može?˝ Nisam sačekala njen odgovor,samo sam se okrenula i nastavila hodati prema mojoj sobi.Ušla sam u nju i razodjenula se.Na vrhu kreveta mi je ležala kratka spavačica koju sam jedva navukla od umora.Legla sam na golemi krevet,a Sirra na svoj.Uistinu sam se osjećala napuštenom na tom velikom krevetu.Bila sam ovdje,a nisam znala zašto sam tu.Trebala mi je podrška bića kojem je stalo.˝Sirra,želiš li kod mene?˝ Sirra me ni ovaj put nije iznevjerio.Prišao je i skočio na krevet,a zatim se skroz približio mom tijelu.Bio je veoma topao i godilo mi je ležati uz njega.Ah,kada bi svi dobri osjećaji potrajali...
Post je objavljen 10.07.2006. u 22:18 sati.