E, da,ima i takvih. Iako se, moram priznati nisam baš naradila ove subote - uglavnom piskaranja i administracija, par kontrola poslije operacije - ipak, u subotu poslije podne nije mi se dalo nikuda mrdnuti iz grada.
Bilo je toplo i sparno, pa sam uključila klimu i otkunjala sat-dva, što mi inače baš i nije običaj, naročito ljeti.
Predvečer sam odšetala malo do mame na kavu i brifing o tome što se zbiva u starom susjedstvu. Kada sam došla doma sam čak bila i produktivna - temeljito sam očistila kupaonicu, usisala podove, dobro zalila i pognojila cvijeće na balkonu - ma, sama sam se sebi divila, što da kažem!
Večer sam provela čitajući (naizmjence čitam dvije knjige : "Kratke rezove" Raymonda Carvera i "Mogućnost otoka" Michela Houellebecqa; zbirku pripovjedaka Gordana Nuhanovića "Bitka za svakog čovjeka" sam pročitala za nešto više od sat vremena), a poslije sam do jutra gledala TV - American Psycho, prvi i drugi dio.
Pa sam se samoj sebi nemalo iznenadila kada sam se, naspavana, probudila u nedjelju tek nešto malo iza 8 sati. Dan je obećavao, pa sam se otputila na plažu. Ovaj puta, za promjenu, u Medveju (ne, nažalost, to nije ova tropska plaža sa sličice).
Iako sam u podne već bila doma, uspjelo mi je da mi je nos i područje jagodica zdravoseljački crveno (da ne kažem da mi je nos kao babura!). A koristila sam kremu sa SPF 30 i imam već poprilično pigmenta, stečenog postepenim sunčanjem i odlascima u solarij.
Što bi tek bilo da sam tek u podne krenula na more? Ili umjesto zaštitne kreme koristila u nas, čini mi se, još jako omiljenu "kombinaciju" za sunčanje : maslinovo ulje i sok od limuna, pomiješano?
Eto, opreza nikada dosta. Naravno, stavila sam odmah kremu za smirivanje crvenila na bazi eteričnih ulja lavande i ružmarina s alojom, pa se sada više crvenilo ne vidi (bila je to više iritacija nego opekotina), no nije rijetkost ovih dana na raznim forumima koji se bave kozmetikom, modom, zdravljem pročitati kako se ljudi gadno fure i peku na plažama a poslije im se koža ljušti poput zmijinog svlaka.
Očito, usprkos masi napisanog, ljudi ne žele neke stvari shvatiti.
Za navečer sam dogovorila s nekolicinom mojih bliskih prijatelja gledanje utakmice. Pa sam se potrudila nešto skuhati, jer već dugo nisam.
Odlučila sam se za neku fusion varijantu između piletine s curryjem i tortilla - napravila sam u woku povrće i meso, dodala vrhnje, pustila da se malo zablenda i to umotala u kupovne tortille zagrijane u mikrovalnoj. Pivica je na to sama lijegala!
A SP je završilo tužno. Talijani su, znamo, pobijedili - iako je većina navijala za Francuze, meni je bilo sasvim svejedno tko će pobijediti.No, doista me razočarao Zidane. Naime, bez obzira tko te i koliko provocira - ako si tako iskusan i dobar igrač, kao što Zidane nedvojbeno jest, ne smiješ potegnuti šaku/glavu i amen!
Jer, tko opravdava Zidanovo gubljenje glave, taj će vjerojatno opravdati i muža koji je prebio ženu jer mu je nešto brundala.
Bez obzira koliko nas netko isprovocirao jezikom, nema ama baš nikakvog opravdanja na verbalno nasilje odgovoriti fizičkim. I tu je kraj rasprave.
Budi faca, pa ga uvrijedi žešće i bolnije nego što je on tebe.
A ovaj Talijan je mogao nakon udarca glavom o prsni koš i mrtav pasti - naime, jaki prekordijalni udar može izazvati trenutni srčani arest. Srećom, nije.
Šteta, baš šteta, jednu takvu veličanstvenu karijeru završiti na takav način...
Post je objavljen 10.07.2006. u 00:51 sati.