Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tomandcasey

Marketing

Natural disaster...

Otići na ples možda i jest najgora stvar na svijetu, no sukobiti se s ravnateljem nove škole par dana nakon upisa u nju je također pri vrhu. A biti potpuno mokar prije no što se ponovo potpuno smočiš? Hmm...

Sara je banula u kuću Cunninghamovih prije 8, gdje se nastavila smijati prizoru još pospanog i nepotpuno odjevenog Toma kako se šopa zobenim pahuljicama.
"Casey, moram pričati s tobom."
"Da?" odvrati ona ne odvajajući se od stola.
"Službeno te pozivam na srpanjski bal u školsku plesnu dvoranu. Za tri tjedna", pompozno najavi.
Casey ju je gledala otvorenih usta. Tom prasne u smijeh.
"Sara, ali ja ne znam plesati. I nemam partnera."
"Naći ćemo ti nekog. A za ples, pa zato sam ja tu. Danas te vodim na tečaj."
"Tečaj? Kad?"
"Sad. Imamo dogovoreno u 9, zato se požuri."
"Ma šta? Pa ne mogu sad..."
"Naravno da možeš. Ups", reče gledajući na sat, "već je 8 i 15; moramo krenuti" reče i počne ju vući ne dopuštajući joj ni da završi doručak. Zalupiše vrata za sobom.
"A što ćeš ti danas raditi, Tom?" upita ga majka.
"Idem u školu, ravnatelj mi je pripremio slobodnu učionici da radim na muralu za onaj natječaj", zatekne se Tom kako joj ljubazno odgovara, što nije htio nakon onog jučer.

Tom je već bio upoznat s budućom školom, te došavši u nju, sam produži do učionice koja mu je bila predviđena. Papir ga je ondje već čekao. Bio je ogroman. Tom je znao da će biti velik, no ipak ovolikog nije očekivao. Ni sam znao kako će ga ispuniti.
No eto, došao je tu, donio je pribor te je počeo crtati.
Nakon nekog vremena začuje korake na hodniku. Mislio je da je sam, no izašavši iz učionice, shvati da je to ravnatelj. Pozdraviše se.
"Jesi vrijedan, Tom?"
"Naravno. Želite vidjeti?"
"Svakako", reče i uđe u učionici. No za nekoliko trenutaka izađe začuđen.
"Nešto nije u redu?" upita ga Tom, ne shvaćajući što bi sad moglo biti.
"Pa tvoji ljudi... na plakatu... grle se i goli su... što znači da..."
Tomu nije bilo jasno.
"Grle Zemlju. I nisu goli, samo nemaju odjeće."
Sad je bio ravnateljev red da mu ne bude jasno.
"Ako žele biti u skladu s prirodom, što ovaj mural poručuje, ne mogu biti obučeni. Uostalom ne vide im se nikakvi intimni dijelovi."
"Samo ih ti obuci, Tom", odvrati ravnatelj.
"Neću."
"Molim?"
"Zašto bih? To je moj mural i ako ja želim da tako izgledaju, tako će i izgledati."
"A ovo je moja škola i ako me netko ne sluša, to bi za njega moglo nesretno završiti."
Tom ostane gledati u njega otvorenih usta.
"Tako je, Tom, idem sad, reci čistačici da zaključa kad odeš."
"Dobro, ti svinjo koja ne razumije umjetnost", promumlja.
"Što si to rekao?"
"Doviđenja. Rekao sam doviđenja."
"Da, doviđenja Tom."
"Idi k vragu."
"Molim?"
"Ništa..."

Za to vrijeme, ni Casey nije bila previše sretna. Na tečaju plesa su srele Laru, te su se ona i Sara neprestano prijeteći pogledavale, pa je mogućnost za brze poduke od Sare propala. Na kraju je Casey morala vježbati s nekim četrdesetogodišnjakom. I nije bila previše dobra. Ma koga zavarava? Bila je grozna.
Na izlasku joj je stari ponudio da ju podučava i sljedeći tjedan. Sara je morala progovoriti baš u pogrešnom trenutku te je pristala u Caseyino ime.
"Ma, joj, Sara, grozna sam", reče joj kad su izašle iz studia te hodale parkom.
"Bar si bolja od nekih ovdje", odgovori joj Sara pogledavajući prema Lari, koja je hodala sa strane.
"Neke od nas bar imaju bolju boju kose", reče joj ova.
"Molim?"
"Da, dušo, plava molim te... Izrast ti se vidi na pet metara. A silni dečki s kojima si hodala... Pa to neću komentirat..."
Sara se činila bijesna.
Odjednom samo zgrabi Laru za ramena i gurne ju u obližnje jezerce.
"Ti ćeš meni da sam kurva?"
"Da, hoću!" Lara će, gurajući Saru u jezero, pored sebe.
I za par trenutaka, one su se već tukle urlajući na sav glas, dok se oko njih skupila poprilična skupina ljudi, neki ih bodreći, neki negodujući, no svi sa zanimanjem gledajući. Casey je odustala od rastavljanja nakon desetak bezuspješnih pokušaja. I da sve bude gore, odjednom iz vedra neba počne pljusak.
Ove dvije ni to očito nije moglo zaustaviti.
"Produbljuju prijateljstvo, ne?" Casey začuje glas iza sebe. Okrene se i ugleda Toma.
"A-ha. Hej, kako je bilo u školi? Jesi završio mural? upita ga.
"Imam još malo. A ravnatelj želi da ih obučem. Ne pitaj."
Lara i Sara očito nisu planirale prestati. Kao ni kiša.
"Što kažeš da odemo na toplu čokoladu dok se one malo srede?" predloži Tom.
"Kažem da je to super ideja", nasmiješi se Casey i oni, potpuno promočeni, krenuše u obližnju slastičarnicu...


Evo, sad sam malo češće pisao pa je možda bilo teško pratiti. Odsad krećem s malo rjeđim postovima.
I da, htio sam vas pitati mislite li da trebam umjesto nekih i za dopunjavanje drugih izjava i osjećaja koristiti smajliće ili ne?
Cijenim vaše mišljenje.

Post je objavljen 09.07.2006. u 20:39 sati.