Marketing
I NEDAM HRPU ŽELjEZA Ni ZA ŠTO NA SVijETU...
I koliko je silnih godina prošlo...
Koliko je truda uloženo...
Koliko je odricanja bilo...
Smijeha,veselja,tuge i suza...
Boli i patnje...
Ljubomore,ljutnje...
Silne večeri provedene u dvorani...
Onda kada su drugi odmarali,družili se,uživali...
Kapi i kapi znoja na isrpljenom tijelu...
Najčešći posjetitelj odjela "kirurgija",Nove bolnice u Dubravi...
Hrpe priznanja i diploma u ladici,zid ispunjen medaljama...
Pehari na polici već skupljaju prašinu...
A godine prolaze...
I uvijek neka nova medalja sjaji...
S vremenom sjaja nestane
i sve medalje zajedno čine jednu običnu hrpu željeza ili
ukras na zidu sobe...
Možda je hrpa željaza,ali ju mjenjala ne bih nikada ni za što...
Cijeli moj život je ispričan tim željezom...
I ja sam rezultat toga što je ta hrpa stvorila...
I ne žalim zbog godina utrošenih u skupljanje ukrasa za zid sobe...
I naučila sam da je život onakav kakav mi odlučimo da će biti...
Da moramo biti poraženi kako bi naučili pobjediti...
Moramo htjeti da bi uspjeli...
I naučih da se snovi ostvaruju...
I ciljeve možemo doseći...
Sve je u našim rukama...
Sve je u nama...
U glavi,u srcu...
Godine sam potrošila kako bih se ispunila i zbog ničega ne žalim...
Želim biti pobjednica...
Želim biti na listama najboljih...
Korak sam do sna...
*ŽERAViCA*
Post je objavljen 09.07.2006. u 14:48 sati.