Pogledom me miluješ,
kao da me dodiruješ
i svaki put kao da je prvi!
Ja stalno mislim prestat će
iz čista mira nestat će
al požuda ne prestaje
Ti si mi u krvi...
Susrela sam ga prije pet godina i od prvog trenutka tinja isti plamen, ista žudnja, ista strast, želja da dijelim s njim sve uspone i padove, da mu budem utijeha u teškim trenutcima, da mu brišem suze radosnice kad poteku...
Možda ne postoji ljubav na prvi pogled, možda je to samo hir; želja do dobijem sve, pa da budem uporna dok ga ne dobijem. Napravio je ogromnu pogrešku; nikada nam nije pružio šansu da provjerimo kako bi izgledalo da smo zajedno, a sviđam mu se... znam to! U početku sam bila balavica; bila je velika razlika od 5 godina kad sam ja imala 15, a On 20, al što ga je kočilo kad sam napunila 18!?
Bili smo zajedno, onako, usput, za jednu noć... To je samo otežavalo situaciju, to je donosilo samo veću bol kad bi On nakon noći provedene sa mnom otišao drugoj i pružao joj bezuvijetnu ljubav!
Sad već dvije godine živi u drugom gradu, daleko od mene... Viđam ga rijetko... Mogla sam ga zaboraviti, barem mislim tako... Al onda se je dogodila jedna noć:
I kada knjiga života zanijemi, mjesec rani noć.
I kada riječi razbiju čaroliju, a noć prokrvati.
I kada suze isperu renu,ostat će ožiljak te noći... ( 27. 5. 2006. )
Post je objavljen 09.07.2006. u 13:40 sati.