Ne volim se previše osvrtati na rat koji je bio na ovim prostorima jer taj rat vidim kao uzrok modelu po kojemu se opljačkala imovina i vrijednosti koje su stvarane desetljećima. Nacija i pripadnost naciji su osjećaji, ništa opipljivo. Ako kažem da sam Hrvat iznosim osjećaj da pripadam hrvatskoj naciji, Hrvatima koji žive svugdje u svijetu. Pripadamo kolektivnom osjećaju. Tako smo mi Hrvati ratovali protiv tih Srba koji su nas htjeli osvojiti gonjeni nacionalističkom mržnjom. Dva osjećaja: mržnja i nacija. Nakon niza godina provedenih u mržnji i ratu, došlo je vrijeme za kontra psihologiju i sad se trebamo voljeti. Tvrde tako političari koji su prije 15 godina huškali da se moramo mrziti.
Nije mi poanta pisati o naciji i nacionalizmu kao odličnom instrumentu kontrole zaluđene psihotične mase. Želim kroz prizmu svježeg teksta s B92 Investments are coming, osvrnuti se na budućnost regije u zajedničkom nastupu Hrvatske i Srbije na europskim energetskim tržištima. Minuli rat odlično je poslužio kao sredstvo ekonomskog obezglavljivanja i usporavanja regije. Danas, kada je rat iza nas, dolaze lagano investicije, sektori se oporavljaju, kapital otvara sva vrata, Srbi i Hrvati uz pomoć Europe i Amerike imaju zajedničke ciljeve. Samo će površni pomisliti da zajedničkih ciljeva nije bilo i prije 20 godina.
Mislite li da su sastanci naših premijera Sanadera i Koštunice, predsjednika Tadića i Mesića organizirani samo u želji približavanja i prijateljstva dvije države? Ne zaboravite da ljubav ide kroz želudac. Pravi razlozi sve učestalijih sastanaka i razgovora zapravo su energenti! To naravno nećete čuti u prime-time izvještajima. Kada se vrata zatvore, daleko od javnosti, naši političari razgovaraju o energiji. Ispred vrata, pred mikrofonima i kamerama samo pusice, namješteni osmjesi i ljubav na sve strane. Pripazite na skorašnji posjet Sanadera Koštunici jer se raspravlja o suradnji na nekoliko energetskih projekata. Osim spomenutog i već opisanog PEOP-a, dogovaraju se i novi stari plinovodi:
Perhaps it is not off the mark to point to the fact that the idea of connecting the natural gas networks of Serbia and Croatia is in fact twenty years old, in other words, dates back to the former Yugoslavia, and was “revitalised” last year, on an initiative of the Serbian Ministry of Energy. This fact represents a tribute to the initiative which the Serbian energy sector has in the process of regional association. Another piece of information leads to the same conclusion.
Namely, during a recent meeting between Serbian Minister of Energy with the European Commissioner for Energy and Transportation Andris Piebalgs in Brussels, Radomir Naumov presented his European colleague with the initial text of the Convention on Balkan Sustainable Energy Development. It is perhaps less well-known that the EU has decided on energy as the cornerstone of the Balkan process of integration into the community of European nations.
Naravno da nam je interes imati naftovod, ali zar se ama baš u svemu mora potvrditi da imamo loše političare i loše vlasti. Ne bi li netko iz politike trebao otvoreno zagovarati ovaj projekt, imati cijeli PR, razrađene ciljeve i politike, korake provedbe..? Pa ljudi moji, imamo šansu da nam kroz državu prolazi važan europski naftovod a politika šuti. Zašto projekt ne bi bio do kraja transparentan i prošao svu proceduru od javne rasprave pa nadalje?
Nije mi jasno zašto javnost ne smije znati da je Janafov naftovod koji treba prevoziti naftu iz kaspijske regije u Europu loš. Zašto nam netko iz Janafa i odgovornih tijela javno ne dokaže da je naftovod dobar? Zašto ne opovrgnu javno izrečene tvrdnje umirovljenih inženjera da je naftovod građen s nizom propusta? To je potvrdila i republička inspekcija koja je na licu mjesta, tek nekoliko godina nakon puštanja naftovoda u rad, utvrdila niz izvedbenih propusta.
Nisam protiv nafte, plina i struje, to nam je svima toliko važno; ovisni smo o blagodatima tisućljećima taloženog fosilnog goriva. Danas je to osnovni cilj svake države koja misli na budućnost. Hrvatska ima vrhunske stručnjake na tom polju i nadam se dobru strategiju po kojoj radi. No čini mi se, kako po starom uhodanom pravilu – radi građanima iza leđa.
Jadnoga dana, ako bude projekta, opet će se naći netko tko će u javnosti biti proglašen ''plaćenikom konkurentne opcije'', koji će podići ekološki osviještene na noge i reći to nije dobro za turizam, to nije dobro za okoliš, to nije dobro za ovo, to nije dobro za ono..
Lijepo su mogli pare uložiti u novi naftovod i riješiti se problema, ali to onda poskupljuje trasu, sve države žele i bore se za naftovod pa je fisibiliti jako bitan, pa drž, pa potegni bez brige za okoliš..
Zato preduhitrimo političare i ekologe, preteknimo investitore, povećajmo ponudu nafte - podržimo naftovod! Ali novi.