Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/3xy

Marketing

Krv i suze

Sljedeći dan smo svi manje-više bili posvađani. Zapravo, ne znam ni sama razlog, ali sam svjesna da se sve okreće oko Joshue i te proklete tri strijele. Herod i Napoleon su se duboko ispričali za njihov napad i poklonili tucet ljekovitih bobica. Svi smo prihvatili ispriku osim Helle. -Hella, daaaj, pa ispričali su se!-preklinjala je Nora. -Pa, ne možeš ih vječno okrivljavati, pogriješili su poput svakog drugog bića. A Josh se još i oporavlja!-nasmiješila se Spatt. -Da, sad već može i hodati i već mi je počeo spuštati. Stvarno mu je već bolje!-cerekala sam se. -Pustite me na miru, molim vas...-prošaptala je Hella sjedeći na pletenoj stolici. -Želim biti malo sama..." Primijetila sam kako joj suze klize...jedna za drugom... Felidae, koja je sjedila kraj nje i držala je za ruku, dala nam je znak da odemo. Mi smo se pogledali i ušli natrag u Kinyinu kuću s terase. Pravili smo se da idemo u sobe, ali smo zapravo stali kraj prozora i prisluškivali-Nora, Spatt i ja. Tobey je bio u sobi s Joshuom i curama (Mary, Dianom, Kiny i Jasmine). Znam da nije u redu što smo prisluškivali, ali radilo se o našoj prijateljici i htjeli smo znati što se događa...
-Felidae...-prošaptala je Hella. -Ja...ja mislim...da sam zaljubljena..." Felidae je pomaknula glavu i očito joj je nešto šaptala jer ju je nedugo zatim Hella pogledala i počela glasno plakati njoj na ramenu. -Ljudi, 'ajmo, sad mi je već neugodno. Jadna Hella, kako bi mogli pokazati Joshu da joj se sviđa?-pitala sam. Nora je otvorila usta da kaže nešto, ali je došla Kiny sa sklopljenim rukama kao da se moli i progovorila:-Veliki borac nije onaj koji u svakoj borbi pobjedi, već onaj koji nikada ne odustaje..." Malo sam razmišljala o tome i shvatila da se ne bi smjeli miješati i da Hella treba to sama riješiti. ...
Ušli smo u Joshuinu sobu i PRVO što sam primijetila je bilo da Joshua leži i drži Mary za ruku. Ajooooj.... Kak' to sad reći Helli?! Ali opet, neću se miješati..
Diana je sjedila u kutu na stolici sa svojom mačkom Reginom i nešto uzbuđeno razgovarala s Tobeyem. Kiny je radila jedan vilenjački prah za smirivanje bolova. Nora i Spatt su sjele na krevet kraj Joshue. Nisam mogla više stajati. Izašla sam iz sobe i otišla na drugu terasu. Baš mi je godio ljetni vjetar. U ovoj zemlji je bilo uvijek ljeto, a u Mjesečevoj pustinji uvijek zima. Tako su nam rekli dan nakon što smo stigli i skuhali se od vrućine! -Hej, jesi ok?-Jasmine se pridružila. -Ne baš....Svi smo posvađani, barem malo, imamo jednu nesretnu ljubav na repertoaru, Josh je ozlijeđen, a trebamo ogrlicu što prije... i nedostaju mi roditelji...-tužno sam govorila. -Ja ću sutra otići u jezero i donijeti vam ogrlicu. Sama spoznaja da nam pomažete oko zemlje Zorian i kraljice zaslužuje uslugu. A što se tiče roditelja... Dođi samnom!-rekla je Jasmine. Krenule smo prema jednom odjeljku kod jezera gdje je bilo puno blata i tamo se zaustavile. Gledala sam začuđeno što Jasmine radi; bambusovim štapom je "rovala" po blatu dok se nije napravio pravilan krug. Zatim je tamo usipala zeleni prašak. -Gledaj-rekla mi je. Gledala sam pažljivo, ali ništa nisam vidjela. -Moraš se opet osjećati onako tužno, iskreno kako se osjećaš inače nećeš vidjeti željeno.-prošaptala je. Opet sam se zabuljila, a zatim.... Vidjela sam mamu. Plakala je nad mojim praznim krevetom. Glasno i neutješno. Tata je samo stajao i držao ruku na maminu ramenu. Trudio se biti hrabar, ali mu je proklizila jedna suza. Čak je i Cora ležala pod mojim krevetom i tiho cvilila. Zadrhtala sam i počela plakati. Danas je baš krasan dan! Svi plačemo. Tiho i neutješno...




Post je objavljen 07.07.2006. u 12:26 sati.