Novi početak....
..nije me bilo ohoohoo..zato što mi je blog prestao raditi,bila sam na odmoru,pa mi je trebalo da napravim novi blog.
Prvo,od srca svima hvala na komentarima...
Mogla bi cjeli ovaj post zahvaljivati,ili prepričavati što se sve događalo,ali jednostavno to nije više bitno,ostavimo prošlost...i vratimo se na temu posta..danas pišem o
*potpunosti,optimizmu i ljubavi..
Dali smo ikad potpuni,dali nas to čini sretnim ili možda savršenim..?
S obzirom da nitko nije savršen,a sreća je ta koja nas upotpunjuje i čini sretnim,možda ipak i ne..Zaključujem da nikad nismo potpuni jer kad god nešto izgubimo dobijemo nešto novo,ali uvijek nam nešto fali..uvjek želimo više,no to je nešto što nemožemo promjeniti i uvijek če biti tako da nikad nismo zadovoljni..Ali što kad imamo sve osim ljubavi,isto kao i da nemamo ništa..ostaje nam optimizam i nada..Smatram da je optimizam vrlo bitan u životu,no nadu ne povezujem s njim,jer nada zna biti varljiva,i prestaje onda kad se nama više neda nadati,a optimizam ne,on je uvijek tu,s njim se ne rodimo,njega gradimo,on nam daje najljepši pogled na svijet,kada gledamo srcem i očima,onda vidimo sve jasno,vidimo da i nije sve loše koliko nam se čini,da sve ima izlaz samo treba pronaći put,i što je najvažnije,naučimo se čekati..
Sve se to povezuje s ljubavi,ljubav ima veze sa svime,pokretač je svega..a ljubav dolazi od Boga,s ljubavi i vjera,kada je čovjek pun vjere i optimizma,onda je i vedar,a vedar čovijek je poput sunca,gdje god ide osvjetljava.Kada smo vedri onda smo u srcu sretni,a sreća je ta što nas upopunjuje,potpunost čini sretnima,stoga budimo optimistični i vedri čak i kad nam nije do smjeha,težimo sreći...
Voli vas Aichaa...
Post je objavljen 27.07.2006. u 10:12 sati.