Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vakuum

Marketing

Svi odlaze

Image Hosted by ImageShack.us


Završilo je.
I krizma i rođendan jedan i rođendan drugi i svi rođendani i lektire i roditeljski sastanci i priredbe i nogometni treninzi i tečajevi gitare i bubnjeva i školska godina i nedoumice oko upisa u gimnaziju i stošezdesetpet puta premišljanja u koju bi… Završili su i upisi. Završili su i obavezni odlasci zubaru, okulisti, ortodontu, ortopedu, logopedu… Ako je to nekom uopće i trebalo.
Vjerujem da je ludnica puna i da više nema mjesta ni za one koji bi poželjeli tamo. Zato svi lagano kreću put juga, u nadi da će se tamo malo opustiti, odmoriti, možda se zaljubiti ili jednostavno napuniti baterije za novi početak. Za novo ludilo.

Preostaje još samo par puta poskočiti na prepune kofere kako bi se što lakše zatvorili. Utrpati sve to u limenog, netom opranog, ljubimca, mahnuti dragim licima i poželjeti im sretan put. Ne treba im reći „pišite“, jer više ionako nitko nikome ne piše. Ako i kupite razglednicu, onda nema marke za kupit. A e-mail nemate otkuda poslat. Možda i imate, ali vam je to bedasto.
Zato samo čujete „Sretan put“ i „Javite se“. Mislite na mobitel. Svi na to i misle.

Ja mislim o tome kako ću za dva dana sjesti na prepune kofere moje djece, kako ću im zajedno sa njihovim tatom pomoći to utrpati u netom opranog limenog ljubimca, izljubiti ih… Pa ih još malo izljubiti, mahnuti i poželjeti im sretan put. I… „čuvajte se“, „javite se“.. kao svaka dosadna mama.

Mislim samo o tome kako to moram obaviti uz smiješak. I da li ću uspjeti sakriti suze, bar dok auto ne bude dovoljno daleko, dok će njihove ručice mahati sa zadnjeg sica.

Mislim o tome kako ću otrčati u stan da me ni susjedi ne vide kako cmoljim bez razloga. Smirit ću se tek kad čujem da su sretno stigli. Kada se jave sretnih glasića. Kada čujem kako je more „super… i sve je, mama, super“.

Hoću li tada moći bar malo misliti na sebe. Na svoj odmor. Uživati u tišini koja me okružuje, glazbi koja me rastužuje ili vjetru koji mi prolazi kroz kosu dok okrećem pedale na biciklu.

I samo poželjeti jedan stisak ruke i pitanje: „Jesi dobro, malena?“


Post je objavljen 06.07.2006. u 14:22 sati.