Marketing
Trenutak slabosti
Nisam uvijek jaka, ne mogu ti lagati,
Ponekad posustanem, bol me reže.
Kad te očajnički trebam pored sebe,
A osjećaj nemoći i tuge me steže.
A tebe nema, i raspredam misli,
Borim se u sebi sa slutnjama nekim.
Jesi li sretan dok s njom se budiš
I dodiruješ je usnama mekim?
Pomisliš li na mene uopće tada,
Dok ti prvu jutarnju kavu sprema,
I dok joj ovlaš spustaš poljubac
Na bijeli vrat i razgolićena ramena?
Mahneš joj s vrata i pošalješ poljubac
I vratiš se u sigurnost svoje sobe.
Tada se posvećuješ meni, kako kažeš,
Ili nastavljaš igru što igraš je sa nas obje.
I osjećam tugu, što te moram dijeliti,
A znam da je to samo stvar trenutka.
Već sutra, opet ću ti reći da te volim,
Kad čujem tvoj glas ili stigne poruka.
Nikad nisam vjerovala da se mogu voljeti,
U isto vrijeme, istom jačinom, dvije osobe.
Ali s tobom sam shvatila da je sve moguće,
I jednostavno više ne prepoznajem samu sebe.
Ne brini se dušo, neću te napustiti,
Samo mi je došla ona žuta minuta moja.
Sve će se smiriti i opet ću ti šaputati
Kako te trebam i kako sam zauvijek i jedino tvoja.
Post je objavljen 06.07.2006. u 07:07 sati.