Vjetar se pojačao. Premda je većina nas imala kape i šalove, svejedno smo se smrzavali. Tobey je cijelo vrijeme cvokotao zubima što nam je svima strašno išlo na živce, ali se očito nismo htjeli prepirati. Hodali smo i ušli u Ravenhood. Stali smo na prijelazu normalne i lomljive šume. -'Ajmo, inače nikada nećemo ući!-rekla je Spatt malo hrabrije. Čim smo zakoračili u Ravenhood, pred nas je tresnulo ogromno deblo. -Ajme, kolko jeeee...-čudio se Tobey. Nedugo zatim, onesvijestio se. -Ma ne, ne, to nije moj brat!-vikala je Felidae. I dok je tako čučala, iza nje se rušilo drugo stablo. -Felidae, MIČI SE!!!-potrčala sam i rukama odgurnula zrak. Dok sam tako "micala" zrak, stablo se vraćalo na svoje mjesto. Felidae je ustala i zagrlila me. -Hvala ti....-rekla je plačući. -Ma daj ajde, nije to niš'!-smiješila sam se. Tobey se probudio, a Felidae je samo rekla: -Ustaj Doofose, idemo dalje!!" Tobey ju je pogledao čudnim pogledom, a zatim krenuo za njom. Svi smo išli dalje. Ruke sam cijelo vrijeme držala u zraku i micala stabla. Na nekim mjestima gdje je bilo premrašno, "razmaknula" sam krošnju da dođe malo svjetla. Premda ga sada nije bilo jer je bila noć. Joshua, Nora i Hella su cijelo vrijeme šutjeli. Valjda su bili začuđeni što nikakva mračna tajna nije izašla na vidjelo kao što je to Keith govorio. Hodali smo satima, a ja sam razmišljala što će mi mama reći kada se vratim u cik zore. Ako se uopće vratim...
Par sati kasnije....
-Jel' je to moguće??-ciknula je Hella. -Ma ne, pa mi smo stvarno tu!!-povikala je Spatt. -Hej, ljudi, pa pogledajte koja razlika!-rekao je Joshua i potrčao prema jezeru. Imala sam neugodan osjećaj...-Josh, nemoj!!" Ali Joshua je već mahnito trčao prema jezeru. Čim je došao do jezera, okrenuo se i mahnuo nam. Smiješio se, a zatim napravio grimasu ogromne boli. Probole su ga tri strijele...
Post je objavljen 05.07.2006. u 18:51 sati.