Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/arianna

Marketing

meseceva sonata u noci bez meseca

u dusi lagana slabost i titranje
zanesenost ometenost nevidljivim dimenzijama
dok hodam vrtim filmove u glavi
prizivam mirise trenutke ukuse treptaje
sumracnu sobu i toplotu u vazduhu
poluspustene kapke i intiman vlazan pogled
kapljice znoja sto s tvog cela stizu na moje
negjde u zraku zvoni praznina
i vjetar duva kroz suplji nevidljivi hodnik
o kome pjeva koga li zove za kim tuguje
koga poziva i mami na nove puteve?
moje noge bi plesale njegovu igru niz prasnjave staze
gitara na ramenu vec se ljulja
u mislima iz magle izranja balkan
okupan zorom
a onda se prenem osvrcem i gledam
datume, scadenze, obaveze, rokove,
moranja, termine, nevidljive okove
oko mojih gleznjeva su i vuku me
da ostanem
ti si slobodan i vec si daleko
znam zrak tvog odmora gust je i tezak
znam da sad povjetarca tu nema
da se on negdje drugo poigrava
ali cujem ga vec, smjeskom nagovestava da ce doci
ti si svoj i vec daleko
ti, jedinica mere za osecanja
u mom zivotu
sto se djeli na pre ili posle dana
u kom slucajno te sretoh
i iz straha za sekund ne izgubih

ovaj grad nije isti bez tebe
prazan pust i besmislen
bilo je mnogo lakse otici
ostaviti te u njemu
ovaj grad je prepun duhova
i ja sam jedna od njih
dok nocu lutam ulicama
kad put me nanese ispod tvog prozora

ti si svoj i daleko
u tvojim mislima ovo zadnje je mesto
paket stavljen sa strane na neko vreme
znam da je tako
jer kad gledam napred
ispred sebe vidim tvoja ramena
i gusim nadu sto se javlja bez prava
da u dusi ostala sam makar samo sjena
da tu i tamo koja misao se otrgne i krene
kao latica visnje na vetru
da koja tu i tamo utekne
da me nadje
s ove strane jadrana ima ih citav roj
ako sutra ti postelja ocvane
ako sutra zavejan osvanes
znaj da je moj
neka te miris podsjeti
na onu koja zna biti zena
ili tiha nevidljiva sjena
po potrebi slijepa, nikada gluva
sigurna opcija sto zadnja se cuva

..........u dusi nekako razvuceno vece
ne zovimo ga tuznim jer to ime
mu stoji ko kakva kratka lose skrojena kosulja
ne zovimo to losim raspolozenjem
jer u ovom ni atom losega nema
tu je, razvuceno,
privatna panonska nizija brdovitog balkana
u koju na trenutak upadnem, i svratim
ko zna koliko ce da me prati
koliko ce biti tu

jedno samo znam, a to je
da mi tako tako nedostajes, Bojane.....

Post je objavljen 05.07.2006. u 19:12 sati.