I danas je nekakav žnj dan! Valjda ovo vrijeme nikako da se odluči hoće li biti hladno ili toplo. Mrzim biti negdje nigdje. U sredini. Baš nigdje. I valjda zbog tog nedefiniranog dana opet sam okretala s njom životnu filozofiju i umjesto da ja pomognem njoj, ona pomaže meni. Ali nije mala stvar, njoj sam priznala. Sve ono loše što posjedujem. One nekakve glupe fore koje imamo samo mi žene. Ko da je u paketu s nesretnim kromosomom došlo! I da sam muško poludjela bih! Poludim i od toga što sam žensko!
I ovo i ono i hoću pa neću. I danas pa sutra, nikad, možda sad. I nikako krenuti. Pa krene i bum! Ruke probiju monitor i uhvate me za ramena! Čitam:
mila
počni uživat u onome što imaš
znaš da ništa nije vječno
želim ti da uživaš, pa kolko traje....
ja se uvijek opterećujem unaprijed
kolko će to trajati, kako će na kraju biti…jebeš to
Znam da nije neki kraj posta, ali fakat…jebeš to!
Post je objavljen 05.07.2006. u 15:55 sati.