Marketing
Oda kiseloj magnetnoj vrpci
S vremena na vrijeme uhvati me glazbena PVC nostalgija za minulim vremenima i prisjećam se muzike i hitova koji su prošli kroz mene. Zaboraviti stvar na koju se nekada prašilo jednako je brisanju sjećanja na, biti ću kvazi poetičan, prvi poljubac. Iznimno respektiram DJ-e, one prave, profesionalce. One što rade s pločama, 2-3 gramofona, miksetama, sekvencerima, modulatorima, synth ritam mašinama (303, 808, 909,...), one što promijene više ploča na turntablesima nego bih ja mogao skužiti koliko su stvari odsvirali.
Sinoć me u'vatilo na tu slabiju stranu i htjedoh poslušati malo acid housea. Lupilo me k'o munja, a flash me odmah bacio na gibanje. Nisam uspio, otkazala tehnika. U eri CD-a i DVD-a, kada po kući sve miriši po prženju 0i1, neprimjetno je i u tišini, prekriven debelim slojem masne prašine, umro moj kazetofon.
Kazete su u Flopovom odrastanju igrale važnu, ako ne i najvažniju ulogu. Kazetofon je uvijek imao posebno mjesto i non stop je nešto sviralo. Prisjećajući se osamdesetih, devedesetih i moje opsjednutosti glazbom, radio stanicama, kazetama, snimanjima i glasnim puštanjima, vidim da se neke stvari nisu bitno promijenile. Pojavili su se novi DJ-i i novi mediji, a ja sam što se glazbe i glasnog slušanja ostao isti, stari, nepromijenjeni ljubitelj elektronike koji obožava modulacije, niske i visoke frekvencije, snažan bas i ritmične sekvence koje me uzdižu do hiper ludila. Ja sam, rekli bi površni, techno freak.
Ali ne. Moja opsjednutost elektronikom seže puno dublje. U drugu polovicu osamdesetih kada sam po starosti bio na keksima i mlijeku, ali slušao acid house. Moja prijateljica Aleksandra imala je stariju sestru koja nam je otkrila čari ove muzike uz koju se jedino moglo kaotično plesati i biti lud. Seka je radila u Švicarskoj, negdje je i nekako snimala acid na kazete i par puta godišnje nas opskrbljivala letalnim magnetnim dozama. Ah! kako je bilo divno slušati razigrane frekve analognog Rolanda 303!
Sjećam se sedmog razreda i veselice na kraju školske godine. Stari je par godina prije od love iz fuša kupio odličan Grundigov kazetofon. Ponio sam ga u školu kako bismo slušali malo glazbe, pili sokove na razrjeđivanje, grickali Bobi štapiće te se u veselju razišli do jeseni. Prijatelji iz razreda gurali su Riblju čorbu, učitelji Druže Tito mi ti se kunemo, a kako je kazetofon bio moj, ja sam puštao acid house. Bila je 1988 u jednom provincijskom gradiću daleko od Chicaga, New Yorka i Londona, nosio sam hozntregere sa smajlićima, ali neka, neka se i provincija upisala u povijest acid housea.
Kazetofonu ću prirediti poseban oproštaj, dobiti će povlašteno mjesto u mojoj radnoj sobi. Mjesto s kojega će ponosno gledati na silne hrpe diskova. Idem sad skinuti koji torrent, možda podignem i emule, pa pokušam pronaći nešto od acida u nesagledivim resursima digitalnog interneta. Nije me prošla volja. Želim se prisjetiti Dj Pierra, 808 statea, Acid Traxa i svega onoga što je išlo uz :) u drugoj polovici osamdesetih.
I znate što je najbolje u svemu tome? Uvijek se naježim na pucketanje analognog vinyla. Struja, igla i plastika.
Acid house - the history
Acid house database
Sviđa ti se post? Onda klikni na hr.digg|prijavi
Post je objavljen 04.07.2006. u 12:21 sati.