Marketing
Cvat voćke
Ljudski život je kao biljka. Kratko traje , a ako je dobar , ima svoj dobar plod.
SVETI PETAR I PAVAO
(misa bdijenja)
Dj 3, 1-10; Ps 19; Gal 1, 11-20; Iv 21, 15-19
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: " Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi? " Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi puta: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu:"Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu:"Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me!" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" "Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!" (Iv 21, 15-19)
PO SVOJ ZEMLJI RAZLIJEŽE SE JEKA NJIHOVA
Danas Sveta Crkva slavi blagdan Sv.Petra i Pavla, dvojicu apostolskih prvaka. Sv.Petar je rođen u Betsaidi na jugozapadnoj obali Genezaretskog jezera. Petar potječe iz ribarske siromašne obitelji, od oca Jone i majke Ivane. Po zanimanju je bio ribar; bio je žestoke i vatrene naravi, ali iskren i vjeran, jednostavan i neobrazovan čvojek; ali čovjek duboke vjere.
Riječima današnjeg Evanđelja Isus je postavio Petra za vrhovnog poglavara svoje crkve; i kao što Kristove Crkve neće nikada nestati, ni vrata paklena neće je nadvladati, tako isto neće nikada u Kristovoj Crkvi neststi Petra i njegove vlasti. On će u svojim zakonitim nasljednicima upravljati Crkvom do svršetka svijeta. Na njegovim zakonitim nasljednicima, a to su rimski biskupi počiva Petrov ugled i Petrova vlast zaštićena božanskim riječima: "Tko vas sluša, mene sluša, tko vas prezire, mene prezire."
Sv.Petar radi svete vjere Kristove bio je mučen i raspet na križ usred carskog grada Rima 67.god. Na Vatikanskom brežuljku je raspet naglavce na križu, jer nije smatrao dostojnim da umre kao njegov božanski Učitelj Isus Krist.
Sv.Pavao apostol rodio se u gradu Tarzu od židovskih roditelja. Otac mu se zvao Šimun, a bio je ugledni i poznati trgovac i strogi farizej. U Tarzu a kasnije i samom Jeruzalemu stiče naobrazbu a osobiti je bio oduševljen za Mojsijev zakon koga je revnovao svim svojim bićem. Držao je da samo židovi imaju pravo na vječno blaženstvo; zato je prezirao svakoga tko nije bio židovske vjere. Svom je žestinom bio protiv kršćana i progonio ih je. Tako jednom progoneći kršćane pred Damaščanskim doživio je Savao čudesan preokret. Od Savla postaje Pavao, od ljutog farizeja postaje kršćanin, od bijesnog progonitelja kršćana neumorni apostol Kriatov. On je tada postao najveći misionar onoga vremena. Bio je izabrana posuda, u kojoj Božja milost nije ostala zatvorena, nego se preko njega razlila na sve narode i upoznala ih s blagom vijesti Evanđelja. Umro je mučeničkom smrću svjedočeči ljubav prema Kristu, kad su mu krvnici odsjekli mačem glavu na Apijskoj cesti 67.god. izvan zidina grada Rima.
Na grobovima te dvojice apostolskih prvaka sagrađene su dvije najljepše crkve na svijetu, Sv.Petra usred grada Rima i Sv.Pavla pokraj grada Rima.
Petar ; -poziv, -prvenstvo
Unatoč svom klasičnom prijevodu, ime Kefa što ga je Krist dao Šimunu (Mt 16, 18; Iv 1, 42; Usp. 1 Kor 1, 12; 15, 5; Gal 1, 18), znači prije "stijena" nego "kamen". Po milosti tog novog imena-ono izražava zadaću što mu je odsad doznačena - Šimun / Petar je dionik trajne čvrstine i nepokolebljive vjernosti Jahve i njegova Mesije. Na tome se temelji njegov izuzetan položaj. Petar je izabran ne možda zbog svoje osobnosti, koliko god ona bila privlačna, niti zbog neke zasluge (makar iz vremena prije njegove zataje). Taj dar izabranja i veličina koja iz njega slijedi počivaju na poslanju što mu ga je Krist povjerio i što ga je on imao ispuniti u vjernosti i ljubavi (Iv 21, 15)
Šimun je bio jedan od prvih koje je Isus pozvao da ga slijede (Iv 1, 35-42). Sinoptici nastoje Petrovo prvenstvo čak vremenski transponirati i prikazati Petra kao prvozvanog učenika (Mt 4, 18-22). Bilo kako bilo, Petar među učenicima zauzima prvorazredno mjesto, prvi je na listi apostola (Mt 10, 2) ili u skupini trojice povlaštenih (npr. Mt 17 ,1); u Kafarnaumu Isus obično odsjeda u Petrovoj kući (npr. Mk 1, 29); Petar govori u ime ostalih (Mt 16, 22; 18, 21; 19, 27), osobito u svečanom času kad priznaje isusovo mesijanstvo (Mt 16, 16; Iv 6, 68); Petar se posebno spominje u poruci što je anđeli o uskrsnuću povjeravaju svetim ženama (Mk 16,7); Ivan mu prepušta da prvi uđe u grob (Iv 20, 1-10); a napokon, što je najvažnije, uskrsli se Krist ukazuje Kefi prije nego se očituje Dvanaestorici (Lk 24, 34; 1 Kor 15, 5). Svagdje su u NZ ističe Petrova prednost. Ali njome ipak nisu isključeni ni njegovo mukotrpno istraživanje Božjeg nauma, ni kolegijalna odgovornost apostola, ni inicijative jednoga Pavla. Premda je Pavao svjestan svog naročitog poziva (Gal 1, 15), pa čak i onda kada podsjeća na nesporazum u Antiohiji (Gal 2, 11-14), gdje se bojažljivi Petar okljevalački ponio gledom na jedan prktičan slučaj, Pavao se obraća Petru kao onomu čiji se autoritet (vlast) proteže na svu Crkvu.
Iz rječnika biblijske teologije; KS, ZG 1993.g.
Pavao; -svjedok i apostol Isusa Krista
Kršćanski život prema Pavlu bitno je obilježen Duhom. Duh Sveti je temelj nove kršćanske egzistencije, on je prostor slobode koju je krist omogućio (usp.Gal 5,1) zato su u Pavla sinonimni izrazi "biti u kristu" i "biti u Duhu". Duh je kriterij raspoznavanja pripadnosti Kristu: "Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov" (Rim 8,9). Pavlu je jako važno naglasiti da je to Kristov Duh koji nastavlja njegovo djelo spasenja (Rim 8,3s), pa on čak može reći: "Gospodin je Duh!" (2 Kor 3, 17) - Gospodin je u svojoj zajednici nazočan po svome Duhu!
Pored te naglašene kristološke utemeljenosti stvarnosti Duha, apostolu je jednako tako važna i eklezijelna dimenzija te stvarnosti. Duh ne stvara samo odnos pojedinca i Gospodina, već i pojedica međusobno: "Uistinu, mi smo svi - bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodnajci - kršteni jednim Duhom u jednom tijelu. I svi smo napojeni jednim Duhom" (1 Kor 12,13 ). Prema tome zajednica nije samo skup pojedinaca koji svaki za sebe vjeruje i ima iskustvo Duha, već Duh Sveti po naravi svoga djelovanja od samog početka stvara jedinstvo i zajedništvo.
Pavao koristi Grčki pojam ekklesia tou theou, "Crkva Božja", jednako i za pojedinu kršćansku zajednicu kao i za cijelu Crkvu. On kad piše pojedinoj zajednici, uvijek misli na cijelu Crkvu (npr. 1 Kor 1,2).
Prema Pavlu, onaj tko zazivlje ime Gospodina našega Isusa Krista, a to je moguće samo u Duhu Svetom (1 Kor 12,3), pripada Crkvi i čini Crkvu. Dakle, Crkva je zajednica onih koji vjeruju u Krista, koje Duh Sveti okuplja i povezuje u jedno. Crkva prema Pavlu, ali to vrijedi i za cijeli NZ, jeste zajednica Božjeg naroda posljednih vremena, okupljena iz Židova i pogana i otvorena svim narodima. Ona je začeta u Isusovom navještanju i djelovanju, rođena je u njegovoj žrtvi na križu, a pojavila se u javnosti izlijevanjem njegova obećanog Duha.
Iz knjige "Pavao-svjedok i apostol Isusa Krista" Ivan Dugandžić; KS,ZG 2002 god
Post je objavljen 03.07.2006. u 17:04 sati.