Marketing
UK-Kraljevina propalih vodoinstalatera Part 2
Evo konacno sam uhvatila malo vremena da pokusam nastavit svoju sagu o Engleskoj prije nego kaj mi sve ispari iz male sive stanice..
Malo mi je kaos bio ovih dana, a onda kad sam pocela pisat o ovom patila sam od kronicnog pomanjkanja sna. sad sam konacno napunila baterije za nove pohode. Do sad nisam stigla jel je jucer pak bila promocija, kaj je znacilo frizer u cik zore, pa oblacenje, nabacivanje kreca na facu, kuhanje na faxu u onim togama, pa montiranje osmjeha za 2371 fotku, balansiranje sa 932 buketa cvijeca, pa obiteljski rucak, pa festu kod kolege do kasno u noc..
Da mozda za pocetak (prije nego me nesto opet omete)bar objasnim title. Dakle, ko sto rekoh Cambridge i London su me doslovno osvojili svime osim vodenim istalacijama (kako god da bi se to sluzbeno zvalo..). Naime, spika je da je kao tradicionalno engleski imati odvojene pipe za vrucu (al to doslovno kipuću) vodu i hladnu. I da stvar bude jos bolja pipe su tolko razmaknute tako da nema sanse da se pomijesaju 2 mlaza, pa onda ne preostaje nista drugo doli opredijelit se za jednu od njih, a u mom slucaju je to uvijek bila hladna jel volim kožu na svojim prstićima i ne želim da bude prekrivena opeklinama 7. stupnja.. Drugi problem je pritisak il ti tlak u cijevima, nedostatak kojeg redovito rezultira nemogućnošću puštanja vode u WC, ili pomahnitalim tušem koji čaš pušta vruću čas hladnu a ponekad i nikakvu vodu:)
Ko što je neko rekao: "Zar im još nije jasno da neš ne valja sa tim engleskim vodoinstalaterima? Stvatno je vrijeme da importiranju neke izvana!"
Druga zanijmljiva stvar je opsejdnutost redovima. S jedne strane to je jako pozitivno, jer tako nesto bi kod nas brzo rijesilo laktarenje pri ulasku na tramvaj ili bus-oni lijepo staju jedan iza drugog kako dolaze na stanicu i tako ulaze. Ako bi netko slucajno pokusao preko reda, bio bi sprijecen od strane svih, uz visestruko ocitavanje bukvice.
A druga strana redova je pomalo smijesna- primjer kad smo isli gledat mjuzikl "Mama mia" (po abbinim pjesmama) u Londonu. Dodjemo mi pred kazaliste kojih po sata prije i ono vidimo mrcinski red. ja mislila ono, nemamo karte za odredjena mjesta nego ide po principu- ko prvi njegovo. Medjutim sister mi daje do znanja da imamo svako svoje mjesto, a englezi stoje u redu jel to vole. Mi smo naravno cekale da pocnu pustat unutra i da se red makne i tek onda isli..
Btw, na predstavi je bilo fenomenalno, svakome bi to preporucila, glezbeno, scenski izvrsno!
Ono sto me jos odusevilo u Londonu je kolko tamo života ima. tako npr nakon predstave izadjemo mi van iz kazališta oko ponoći, a London i dalje jednako krcat ljudima kao Zagreb u špici. Naravno sve je multi kulti, izbor za izać van je po stilu- za svakoga nešto, a živost na uclicama pruža onaj osjećaj sigurnosti čak i po noći, šta do sad nisam imala prilike vidjeti u nijednom velikom svjetskom gradu.
da se malo vratim do Cambridgea- tamo je sve jos uvijek po nekoj hijerarhiji, ko u nekom 15. stoljeću. Zabavno, smiješno, ali lijepo.
Npr. na području svakog koleđa su ogromni njegovani travnjaci koji te mame da izuješ cipele i bos capkaš po njima ili se čak hitiš i kotrljaš po mekoj travi- međutimmmm- to je zabranjeno:)
Samo tzv "fellows-i" imaju privilegiju hodanja po travi. to su određeni visoki učenjaci i kojekakvi ljudi koji su posebnim potignućima uspjeli steći takvu titulu (tipa. Isac Newton, Faraday, Blake i kojekakve druge face), a nama običnim smrtnicima takve privilegije su dozvoljene samo u posebnim prilikama.
Tako sam ja imala čast čak i sjediti na travi prilikom koncerta "River sing". To bude jednom godišnje, kada muška a capella grupa King's collegea pjeva stojeći na punting čamcima (oni koji se guraju pomoću mrcinskog štava, nešto tipa gondole, al drugačije), a publika sjedi na travi sa jedne strane rijeke.
Sa druge strane rijeke je pak mrcinski pašnjaka na kojemu uživaju 4 sretne krave, koje su se btw tijekom koncerta sve uredno poredale iza zbora, a jedna je, na radost publike, jednoj pjesmi dala svoj doprinos glasnim muuuuuuuu.
kolko se cijeni naslijeđena više stoljetna baština, vidi se svuda. imala sam tako prilike (uz sve uobičajene sight seeing postaje koje smo obišli u jendo popodne- big ben, millenium most, buckingamska palača itd.. ) vidjeti i višestoljetni botanički vrt Kew garden (tako nekako se zove). Za čiji je puni doživljaj potrebno svakako više od jednog popodneva, kolko smo mi imali na raspolaganju.
Očarao me i The Orchard (Grantchester)- ako ste ikad čuli za to. to je mala oaza u obliku prastarog voćnjaka par kilomatara van Cambridgea. Do njega vodi ugodna šetnjica kroz pašnjake i polja, koja je kroz stoljeća brojnim učenjacima, pjesnicima, znanstvanicima i drugim fascinantnim ličnostima (Virginia Woolf, Crick & Watson-DNA, Rutherford, A. Turing,kraljevi prinčevi i brojni drugi) pružala bijeg iz burne stvarnosti u mjesto gdje vrijeme staje.
Tradicionalno se tamo godinama ispija čaj i jedu scoanovi-pa smo i mi morali osjetiti čari te tradicije. Nažalost je baš taj dan (jedino tad) pala kiša ujutro, pa nismo mogli uživati pod krošnjama u vrtu već smo bili u samoj kućici. Ali ni to nije umanjilo doživljaj..
Od zabranjene trave, do stoljetnih vocnjaka i semafora za konje, doživljaj koji su mi pružili London i Cambridge je nezaboravan..
Ko što Brooke (koji je zapravo uvelike zaslužan za održavanje Orcharda na životu) nekoć davno napisao
If I should die, think only this of me:
That there's some corner of a foreign field
That is forever England"
Ekipa uživa u ručku na travi (London):
Tronogi cucak u jednom od pubova:
Semafor za konjanike (ima i onaj gumb za pritisnut na takvoj visini da ga mozes dohvatit samo sa konja. To je blizu B. palače..):
Fruli-pivo od jagode, mljaacccc(kolko god čudno zvučalo, prefino je.):
Millenium bridge, moja sister i njen engleski multi kulti klan:
Harry Potter manijaci (poput mene) će znati što je ovo-putem prema Howgartsu, kako nam je nakon ovog bilo.. eeee to je za neku drugu priču;)
I sada još samo nešto, kao znak zahvale svima koji su prisustvovali jučerašnjem danu i podijelili trenutak primanja diplome samnom na ovaj ili onaj način:
Komoda je postala moj oltar:)
A za one koji nisu bili, da podijelim kako je bilo..
Eov konacno kraj ovog premrcinskog posta..
Post je objavljen 01.07.2006. u 15:23 sati.