da...
danas je veliki dan.. povratak kuci nakon 3 mjeseca..
ne mogu reci da se veselim, ne mogu reci da sam tuzna..
jednostavno mi je svejedno.
nisam svjesna dogadjanja oko sebe, jos mi nije sjelo u glavu..
al jucer sam osjetila nemir.. tezak, boli strasno..
opet me vraca na pocetak.. isti problem.. jednostavno je nemoguce.. nema izlaza.. uvijek me uhvati.. gusenje sa svih strana.. al odlucila sam ovaj put.. ne popustam, radije u ostat na ulici nego dozvolit da se prema meni ponasaju kao prema robu svojih raspolozenja..
neda mi se o problemima.. nece me biti neko vrijeme, bar mislim tako..
a ne znam zasto sam uopce pocela pisati blog, radi rjesavanja problema, ili bar iznosenja, potrage za istima?
ne znam, totalno sam zbrkana i na neki nacin prestravljena..
mislim da sam dosla tu potraziti osobe koje ce razumjeti, ne moje probleme, vec mene..
i sretna sam, jer vidim da ih ima, i hvala svima..
ima vas divnih..
mozda moj put nastavlja sam..
nastojat cu jos doc i davat podrsku onima kojima to treba..
eto pozdrav svim ljudima dobre volje, a i onima 'drugima'.. ;)))
btw. danas sam osjetila proljece u sebi, nakon mnogo vremena, znate onaj osjecaj kraja necega, i pocetak neceg novog..
da, mislim da je to, to..
Post je objavljen 01.07.2006. u 15:20 sati.