Marketing
Priznanje
-Ma da? Pucaj!-hladno sam rekli Nori jer sam zaista mislila da me opasno muljaju. -Pa...-počela je Nora. -Stvar je u tome da nije poanta u tome da smo malo drugačiji od drugih nego da malo tko vjeruje u ono što ne vidi. Pa vidiš, moje "sposobnosti" su da posve bezbolno natjeram neku osobu na nešto. Pretpostavljam da danas ujutro prije škole nisi mami rekla što se jučer dogodilo, zar ne?-zagonetno se nasmiješila. ***Ok, to nisu mogli znati, OSIM ako me nisu špijunirali, ali to je nemoguće jer.....*** -Ma nismo te špijunirali, čak ne znamo ni gdje ti je kuća!-progovorila je Hella. -Helline sposobnosti si već skužila, jel'da?-progovorila je piskutavim glasićem Spatt. -Ja mogu razgovarati sa životinjama, čak i na daljinu. Imaš jako slatkog psa. Jesi li se ti odlučila za ime Cora ili...? -N..ne, t-tata je b-b-birao -sada sam već opasno mucala. -Ma da? Jako lijepo ime!-osmjehnula se. -Ja se bavim levitacijom dok Felidae ima izuzetnu fizičku snagu i sposobnost prizivanja ljudi ili drugim riječima, zapravo, teleportira. Heh, da nas malo prije nije teleportirala mislim da bismo stigli ovdje tek u kasnim večernjim satima-brbljao je Tobey. -A ti? Joshua? Joshua je podignuo majicu i vidjela su se dva para škrgi koja su se polako dizala i spuštala, dizala i spuštala. -Ima pluća i škrge tako da može preživjeti u oba uvjeta-rekla je Felidae. I da, sorry za ono jučer što sam lagala, ali Nora stvarno ima crna krila, ali se pojavljuju samo dok svira. Inače jok!" -Heh.....-gledala sam svakog posebno da vidim smiju li se. Očekivala sam svako malo da će početi urlati od smijeha i govoriti: jesmo te, jesmo te!! Ali ništa od toga. Gledali su me očima punim nade, pa sam, umjesto da se smijem, pognula glavu i rekla:-Ok, vjerujem vam. Hella se s olakšanjem nasmiješila. -Većina djece koja ima isto sposobnosti se okrenu urlajući i presele se u drugi grad. Hvala..." -Ma, meni je sve ovo novo, ali zašto ste mene zvali? - pitala sam pokunjeno. -Zato jer ti, Tena, imaš sposobnost prizivanja sva četiri elementa. Vodu, zrak, vatru, zemlju.-odgovorio je Tobey. Sjela sam na zemlju pokušavajući sve pohvatati. -Znači, imam sposobnost...MOLIM?! -Ma s vremenom ćeš naučiti-rekao je Joshua. -Problem je u tome da nas još uvijek nije dovoljno. Sada nas je sedam, ali postoji i osma osoba u ovoj školi koja bi nam se trebala pridružiti.! Postoji jedna tajna. Duboko skrivena u jezeru šume. Lomljive šume. -Molim? Znači, postoji lomljiva šuma?-upitala sam bolesno zbunjenim tonom. -Da, i ti si bila u njoj noćas. Ne znam kako si završila u njoj, ali znam da mi je trebalo dosta da se otarasim onih ptičurina i tebe izvučem odatle. Šta misliš otkud mi ove rane??-pitala me Hella. -Žao mi je.-ispričala sam se. -Ma nema ti šta biti žao, s razlogom si tamo krenula. Nego, problem je što ne možemo nikako da tog jezera jer bi nas, dok bi mi stigli uopće do tamo, pobilo svo ono drveće koje pada. Ali zato ti tu stupaš na scenu, draga moja. Zadržat ćes to drveće u uspravnom stanju dok Joshua to iskopa s dna tog jezera. Do tada te moramo uvježbati.
-Ej Hella, sad bi već trebali krenuti, mrači se.-rekla je Spatt. -Ok, krenite vi, trebam još nešto Tenu-poručila im je Hella. -Slušaj me sad. Nikome, ama baš nikome nemoj ovo pričati. Obećaj mi! -Obećajem. -Bravo. A sada, krenimo doma."
-Hella?
-Ha?
-Zašto moj pas ne smije tu?
-Zbog ptica, mala. Zbog ptica....
Post je objavljen 30.06.2006. u 19:13 sati.