Marketing
Zapanjujuće misli " "
I dok sam ribala tek 23.zahod, razmišljala sam da li me je Hella namjerno nasmijala ili sam stvarno takav idiot da se nisam mogla prigušeno nasmijati?! 
A nema veze, već je gotovo.. Hgm, da nastavim.... Pri već spomenutom 23.zahodu nisam obraćala pozornost na vanjsku svjetinu izvan cijele kupaonice koja je "elegantno" (HAHAHA!) uređena iako je, moram priznati, bilo čudne dernjave. Uspjela sam pohvatati neke rečenice između "budaletino", "nevolje", "loš dan"..... Da sam u školi sa samo deset osoba, bilo bi očito da sam to ja. Ovako sa 6000 djece u školi teško da ću ikada pogoditi o čemu ili komu se radi. Upravo sam izlazila iz "odjeljka" s kantom u ruci kad eto ti ga na, u kupaonu upadne neka plavojka sa šiškama sva u suzama. Živčano sam pomislila kak' svi preuveličavaju i da što može biti gore od čišćenja svih prokletih zahoda u školi! 
Al' eto, uplakana plavojka prozbori: - Glupi, kretenski "otac"! Sad mu se najednom moram obraćati s "gospodine"...
-Oooo, sad shvaćam..-tužno sam shvatila da očito može biti gore. Djevojka je imala lijepi plavi kostimić, čak bi rekla renesansni. Očito me nije primjetila, a i nije mi se dalo zadržavati pa sam pokunjeno ostavila plavojku u kupaoni. Kad sam bila na negdje 39.zahodu upala je profa Cap. -Gotova si za danas. Malo se uredi, dolje u dvorani se održava mali koncert, izvoliš se nacrtat' u 13:05 točno! Jasno? - pitala me strogim glasom i da ima obrve vjerovatno bi ih podigla.
-Da, profesorice...-spustila sam glavu nadajući se da će se sažaliti, ali je samo izašla i zalupila vratima. Čim su se vrata zatvorila pokazala sam ružnu gestu rukama. Iako ne znam kome. Nisam se imala vremena "urediti" jer bi to bio uzaludan posao, a i bilo je već 13:03. Sišla sam u dvoranu koja je bila zamračena. Čuo se samo znatiželjni žamor. Na postavljenu "pozornicu" došao je ravnatelj Pryke. -Dobar vam dan želim, nadam se da ste se svi...kašljuc, kašljuc....ugodno smjestili. Danas ćemo čuti prekrasne melodije naše najbolje učenice Nore Wells!! Na te riječi čuo se glasan pljesak i zvižduci ohrabrenja. Očito su je svi voljeli. Baš me zanima tko je ona..
Hm, na pozornicu je došao nitko drugi nego ona uplakana plavojka iz kupaone. U rukama je držala violinu, a u kosi joj je bila zataknuta plava ruža. Kada je pljesak prestao, malo se nasmiješila, stavila violinu pod bradu i počela svirati. Inače nisam za "patetico" glazbu, ali moram priznati da je to bilo nešto najljepše što sam ikada čula. Svirala je kao da je ona ta glazba i sve oko nje se okružilo prekrasnom melodijom. Pogledala sam oko sebe... Svi su je gledali i slušali s divljenjem. Stvarno je nadarena, moram ju upoznati!
Ali...dok je svirala, najednom me obuzela...jeza... Nešto crno se pojavljivalo iza nje.. To su... to su krila! Trljala sam oči da se uvjerim da to nije san, ali su zaista tamo....krila! Trznula sam se nakon što me Felidae potapšala po ramenima. Šapnula je: - Vidiš kamere, platno i neke druge stvarčice tamo iza? To ti je optička varka!-namignula mi je i sjela natrag na svoje mjesto.
Razočarano sam buljila u ta lažna krila. Baš sam budala..... 
Post je objavljen 30.06.2006. u 00:21 sati.