Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/razgovorisbogom

Marketing

Pitanje...

Ovo je malo slobodniji prijevod...pa me nemojte vikat...ak netko ima Englesku verziju...tekst je ipak zadržao svoj smisao...


23.-eg dana 8.-og mjeseca u 3.-oj (zadnjoj) godini koju je provodio sa Ućiteljem, Solice, Učenik, je imao priliku postaviti pitanje Punog Mjeseca…(vrijeme Punog Mjeseca je bila prilika za postavljanje pitanja).

''Priđi bliže'', kazao je Učitelj nježno, i Solice pristupi prekrasnoj ženi koja je sjedila ispred njega. ''Sjedi pored mene,'' pozvala ga je postavljajući jastučić na pod pored sebe. Solice je kleknuo i duboko se poklonio…kako je to i inače bio običaj svih njenih učenika…zatim je sjeo i prekrižio noge po uzoru na nju…

''Do sad si me pitao 31 pitanje , danas me pitaj 32.-go, tako ćeš imati još 4 pitanja do svog odlaska. Da li si, kako sam ti savjetovala, sačuvao za kraj 5 najvažnijih pitanja ?

''Jesam,'' odgovori učenik.

''Dobro,'' reće Marsailina osmjehnuvši se. I spusti se tišina…kao i inače u prisutnosti Učitelja. Ona ju je zvala Dobra Tišina: tišina koja utišava um i otvara srce te poziva dušu da se pridruži umu i srcu, tako da sve troje mogu postati Jedno u Iskustvu- a to je nešto što se rijetko dogodi učenicima tokom uobičajenog dana.

Solice se tokom današnjeg dana brinuo da li je današnje pitanje zavrijedilo da bude jedno od 5 Završnih… Hoće li se Učitelj složiti?
Ali, sada, prigrlljen mirom potpunog bivanja u Sadašnjem Trenutku, znao je da to nije bitno. Ništa nije bitno. Ni potvrda od Učitelja, ni važnost samog pitanja, kao ni odgovor na to pitanje.

Toliku je Svjesnost Učenik imao kada je pogled direktno u Marsailinine oći. Već odavno je shvatio da mu pogled na njeno nago tijelo ne može pružit ni blizu takav osjećaj intimnosti ili unutarnjeg uzbuđenja kakav mu je pružao direktni pogled u njene oći. Ovo je bio dio njenog Blagoslovljenog Poučavanja …sjediti jedni s drugima potpuno goli…i to je mnogo govorilo…ali najviše je jedna lekcija ostala u sjećanju…da…gola tijela mogu pružiti zadovoljstvo…ali da goli umovi mogu pružiti daleko veću intimnost …i na kraju …da gole duše vode k slavi Posljednje Ekstaze.
Kao što je Marsailina dosta puta naglasila…oči su ogledalo duše…i kada vidiš ogoljenu dušu…ti tada vidiš sve…razumiješ sve…od drugoga. Svaka Razlika se u tom trenutku gubi, a s njom se gubi i svaki osjećaj Razdvojenosti Učenik je uvidio da u biti nema nikakvih daljnjih pitanja. Najvažnija pitanja su već odgovorena…i ti odgovori leže unutar njega samog.

''Dobro,'' nasmijala se Marsailina kad ju je Učenik obavijestio o svojoj upravo dosegnutoj svjesnosti.'' Upitaj me pitanje koje si imao trenutak prije…i poslušaj moj odgovor da vidiš jesam li u pravu''.

''Ali, Vi vrlo dobro znate da Vi ne možete biti u krivu'' Solice joj se osmjehne. Jer ono što vi vjerujete da je pravo, to je pravo za vas…sve dok više nije''.

''Da, Marsailina se složi, ''ali ti možeš pomisliti da moj odgovor nije u redu i u onda ga u svojim mislima učiniti, onim što zovete ' krivim'. Zato sam znatiželjna…želim znati što misliš o mom odgovoru. Zato me, molim te, pitaj pitanje koje si me želio prije upitati. Pitaj me svoje 32.-go pitanje. Shvatila sam da je 32.go -prvo od 5 Završnih- skoro pa uvijek, ono najzanimljivije.

''Kako želite, moj Učitelju,'' Učenik odgovori,. ''Moje 32.-go pitanje je…. A gubitak osjećaja razdvojenosti dovodi do krajnjeg Prosvjetljenja.
Bivajući prosvijetljen,

''Koji je najvelinćanstveniji dar što nam život pruža?''



Doći će i nastavak...a do tada...koji je po vama najvelinćanstveniji dar što nam ga život pruža...

Post je objavljen 29.06.2006. u 13:01 sati.