Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Tri "doživljaja" i jedan trenutak sreće

Većina ljudi ne dobije inspiraciju za kupovinu u doba dana kada izgleda da bi se jaje moglo ispeći na suncu. Većina isto tako u to doba dana, ako već odluči ne biti doma i hladiti se kako god zna i umije, i k tome ne mora biti na poslu ili obavljati neke druge obaveze, sjedi u dubokoj hladovini, pije ledeni čaj ili jede sladoled. Ponekad sam i ja među njima. Ali danas sam bila među onom inspiriranom manjinom iz prve rečenice.

Već tjednima kao kupujem hlače. I obilazim, njuškam, a baš se ništa ne događa. Ustvari, možda se ipak događa - uočavam da broj modela koji na normalno-nesavršenom ljudskom tijelu izgledaju očajno prelazi u beskonačnost. Danas - pokušaj x-ti. Nakon nekoliko beznačajnih uleta u trgovine, ušla sam u jednu. I problala 4 komada. I opet ništa. Skoro da mi je bilo žao ljubazne prodavačice. Toliko da smo kratko pročavrljale o muškim kupovinama. Zato molim svekoliki muški puk, a i onaj ženski kojem to uspijeva, da mi objasni kako uspiju koristiti onu "dođem, vidim, uzmem i odem" koja ne podrazumijeva čak ni probu nego "od oka" procjenu nakon koje ide "bit će dobro" i koja oduzima otprilike 10 minuta vremena. Neki kojima je ta tehnika čista apstrakcija imaju za posljedicu jako bolne noge. Toliko da mi je došlo da vrištim po cesti ili da otrčim do rive (figurativno, jer bi od trčanja riknula) i nekako ih umočim u more. Ne, nisu tome krive štikle, samo obične sandale koje očigledno nisu za ove avanture.

Drugi osvrt je na ono što se događa u kabini dok isprobavamo odjeću. Za vas ne znam, ali kod mene se danas desila dubokoumna spoznaja. Da ona svjetla djeluju gotovo secirajuće i da sve kad biste i htjeli sakriti nešto od sebe, ne bi uspjelo. Znala sam da imam celulit, ali baš da ga je toliko ... Nije mi jasno čemu im služe ti reflektori, kao da trebaju osvjetliti operacionu salu. I kao da nije dosta što se stiskamo u nečemu veličine pola kvadratnoga metra, što i ako se potrefi da postoje vješalice, izgledaju kao da su pravljene pred jedno 30 godina i što kako god navlačite zavjesu, ostaje "šupljina" s jedne ili s druge strane, a u nekim slučajevima i obje.

Čuli ste za ono da si neke vrhunske svjetsko-prestižne prodavačice uzimaju za pravo procjenjivati tko ima koliko novaca u novčaniku i tko ima koliku kupovnu moć pa pomažu onime "nije to za vas"? Nije mi se danas desilo to, ali moglo bi se reći slično. Kupujem i traperice već neko vrijeme pa tako uletim u skoro uvijek, ali ne i danas PREbučni Wit Boy. Ne patim od markica, ali činilo mi se da tamo znaju imati onakve kakve volim, a i cijene ne dostižu neku astronomiju poput onih od 700-800 kn kakve sam vidjela. Valjda neke prestižne, ne bih znala. Uglavnom, odaberem one koje mi se svide i pitam Ju imaju li moj broj. Ona me gleda i prozbori "ali te su vam jako plitke" ne imajući namjeru pogledati imaju li ili ne, nego unaprijed određujući kako te nisu za mene. Prvi odgovor bio mi je pogledom koji je rekao "o, mala, nisam te pitala za savjet o tome želim li ili ne da mi ona stvar izleti iz gaća, a ni to da procjenjuješ do koliko godina netko ima pravo nositi plitke, a od koliko idu mrkvaste". Ne znam ni sama kako sam se suzdržala pa sam samo rekla "pa nisu baš toooliko plitke" da bi dotična koju sekundu poslije shvatila da je na krive mislila i da uopće nisam pitala te senzacionalno plitke. Usput mi je te jako plitke pokazala na sebi. Možda sam zloća, ali kad sam vidjela onih dječjih 40-ak kila bez imalo ženstvenosti, pomislila sam da bi na "pravom" (makar i celulitnom) ženskom tijelu ipak stajale bolje. Image Hosted by ImageShack.us Ovaj je post pun nevidljivih smajlića, ali ovaj sam morala staviti. Jer je poseban. Pjegav. Image Hosted by ImageShack.us

Kupila sam hlače ipak, na nekome trećem mjestu (i to je figurativno, jer bilo je i više nego treće), još su bile i na sniženju. Nadam se da će Hrvatska uskoro imati svoj standard koji se najavljuje, jer činjenica da mi je M bio mrvicu tijesan, L mrvicu velik, a S sličnog modela prevelik ipak zbunjuje. Srećom, prodavačica je bila profesionalna, čak i više od toga i pomogla mi da se odlučim. Drago mi je da sam uspjela nešto kupiti, ali nije to taj danas doživljeni trenutak sreće. Zahvaljujući jednom zgodnom dečku, ili kad malo bolje promislim, zahvaljujući čak dvojici zgodnih, napravila sam jedno dobro djelo. Iako je bila riječ o sitnici, nevjerojatno je koliko takve stvari ispunjavaju čovjeka. Volim to. Baš volim.


Post je objavljen 27.06.2006. u 22:19 sati.