Pokojni Charles Darwin, zatvarajući korice svoje upravo završene knjige "Porijeklo vrsta", srknuo je gutljaj čaja i potapšavši se po trbuhu, samozadovoljno se nasmiješio i utonuo u san, udobno zavaljen u omiljenoj fotelji. Ali, ovaj! Jadnik ni slutio nije kakav je propust napravio, ne pomenuvši u svom djelu najstariju čovjekoliku vrstu, kojoj evolucija i do danas nije oduzela mnogo od prvobitnog izgleda-vrstu Homo skikus orientalis (Primitivus TurboFolkus).
Postoji više teorija i legendi o nastanku ove vrste. Po vlastitom tumačenju, nastali su od prašine sa zvijezda, ali je vjerojatnija ona teorija o sudaru asteroida i broda koji je prevozio zamrznute fetuse nove eksperimentalne vrste, proizvedene na Uranu, koja je trebala biti korištena u interplanetarnim ratovima, kao izuzetno prilagodljiva vrsta predatora koji ubijaju glasom.
I tako su fetusi skikusi dospjeli na Zemlju, u plodno tlo močvara, gdje su se uspjeli razviti.
Po razviću, mladi skikusi su odmah počeli ispuštati gromovite glasove od kojih se zemlja tresla, a dinosaurusi nenavikli na ovakvu buku, umirali su u agoniji, i upravo je pojava Homo skikus orientalis (Primitivus TurboFolkusa) utjecala na nestanak ovih ogromnih gmizavaca. Daljnjom evolucijom, skikusi gube smrtonosni učinak glasa, koje se transformira u dva blaža oblika. Prvi oblik je svojevrstan zanos, ekstaza, trans u kome se javlja želja za povrijeđivanjem sebe i drugih, dok se drugi oblik ispoljava u vidu nekoliko simptoma: mučnina u stomaku, bol u ušima, proširene zjenice, uznemirenost, aritmija i dr.
Sami primjerci skikusa su se uspravili, a evolucija im je podarila izrasline u vidu zlatnih lanaca, izblajhanih vlasi, minimiziranih odjevnih predmeta sa maksimiziranim džepovima, mrežastih materijala za pokrivanje svojih ekstremiteta za lov na mužjake i sl. Svojoj djeci običavali su pričati priče pred spavanje, od kojih jedna, antologijska, ide ovako...
Jednom davno, u jednoj zemlji sa puno brda i malo industrije, bez asfalta i struje, živio je jedan sretni pastir sa svojim stadom. Čuvajući ovce na proplanku, pastir je pred sobom imao svo slobodno vrijeme svijeta, koje bi često provodio sa društvom u brojnim igrama (klisa, janjine, ćorabake, rizika) ili bi usamljen djeljao neko drvo i stvarao različite predmete, među kojima i frulicu. Još ako je pastir bio i nadaren pritom, a u nas je čest slučaj da se percipiranjem okoline u pastirskoj dokolici, um razvije do neslućenih razmjera, onda bi iz frulice prvo stidljivo i neuko piskali i kenjkali tonovi, a kasnije bi sve slobodnije i uvjerljivije, menueti i etide odzvanjali dolinama i dopirali do roditeljske kuće, odakle bi ljutiti otac (tata, babo, ćaća) silazio u polje i davao pastiru Johanu par puta preko leđa, jer u stvaralačkom zanosu zapostavlja stado. No, to nije pokolebalo našeg Johana, da sve bolje i sve sigurnije usavršava svoj talenat, te da ga predstavlja sve širem auditoriju, u kome su čučali i pažljivo gutali tonove iz frule, neke buduće stvarateljke i stvaraoci, koji će od gologuzih derišta postati eminentni kantautori i tvorci prepoznatljivih pjesmuljaka današnjice.
Od tog prvog zvuka na fruli, do današnjeg zvižduckanja za volanom kamiona ili pjevušenja na pijaci ili pod tušem, prošla su stoljeća u kojima je muzika prolazila kroz brojne faze nadgradnje, ali i degradacije i kvarenja, pri čemu je došlo i do potpunog uništenja onoga što se naziva balkanskom muzičkom tradicijom i naslijeđem. Sve više se vulgariziraju tekstovi i glazba, a prelaz izvorne tradicionalne narodne glazbe u komercijalnu narodnu muziku je spor, postepen i stravično bolan.
Vremenom se razvijaju dva pravca, prvi koji crpi tekovine već postojeće izvorne glazbe i tekstove bazira na nekoliko tipskih riječi: izvor, putić, jelek, opanak i sl, te drugi pravac u kome je ključna riječ i vječita inspiracija, ukratko sve i sva: kafana. Manji broj autora se zadržao na pristojnijoj varijanti, krštenoj kao starogradska muzika (Starogradski Biseri), gdje je atmosfera u pjesmama bila nekad tugaljiva, nekad zašuškana u sigurno društvance prijatelja/ ica koji se zajedno relaksiraju uz špricer, pivo, lozu ili ponekad razigrana kao upregnuti konji u kasu, sve u svemu pozitivna.
Međutim, druga varijanta koja je povukla mnogo veći broj autora i koja će ostaviti neizbrisiv trag u budućnosti, kafanu predstavlja kao svetu instituciju i utočište za neurozu deprimiranih ljudi pritisnutih brojnim globalnim problemima. Ovdje se nude plitki tekstovi, koji u pozadini imaju izuzetno mračnu atmosferu, gdje se pominju riječi kao što su krv, lomljava, nevjerstvo, itd. Glavno piće je slaba rakija od koje ključa krv, a pogled zamagli i traži nešto da slomi, da bi se umirio isfrustrirani ego jer je žena opet kod komšije, jer je teško u tuđini, itd.
Kako biva u svakoj vrsti glazbe, tako se i u folk muzici vremenom izdvajalo bezbroj pravaca, ali najznačajnija je podjela po komercijalnosti, na mainstream i underground. Sam mainstream se razvija u tri specifične faze: baby, djetinjstvo i pubertet. U prvoj fazi, narodna muzika(još se ne koristi termin folk) je prava dobroćudna debela beba, koja pjeva o obrazima rumenim k'o jabuke, živopisnom pejsažu rodne grude, tuzi za prvom ljubavi koja se udala/ oženio u gradu i sl. Ali, već se tada naslućuje težnja ka kafani, kao ključnoj odrednici srpskog kulturnog identiteta. U ovom periodu je i iskonstruiran generični, robusni termin narodna muzika, kao glazba koju sluša narod.
Ali, narod je u to vrijeme slušao i druge vrste glazbe, od kojih su neke, opet generiki-robusno, nazvane zabavna muzika. Tako nazvana narodna muzika, izlazi iz pelena, polako odrasta, postajući sve radoznalija za svijet koji je okružuje.U tom periodu se javlja zvijezda, ili možda bolje rečeno- rijeka vodilja budućim generacijama, kako treba praviti glazbu i o čemu pjevati. Slično Mississipiu u Americi, gdje se razvila specifična muzika crnačkog Juga na kojoj se temelji cjelokupna r'n'r kultura, tako se i u srpskim zemljama javlja glazbeni kult rijeke Morave, na kojem počiva kultura nebeskog naroda.
Naime, ovdje se javlja specifičan zvuk, koji neodoljivo podsjeća na kretanje rijeke (slično je i na Misisipiju), tj. muzika se polagano valja, puže i meandrira, na momente postajući razdragana, kao Morava kad izlije iz korita i nosi sve pred sobom. Ovdje se javlja biserni niz starih asova koji pjevaju o livadama, šljivicima, cvijeću, sijenu i tarabama, i to postaju osnovni postulati kojih će se držati budući (b)luzeri s Moravu (jel' se sjeća netko starog banda - Rokeri s Moravu ??) i iz komšiluka. U pjesmama obično dominira nostalgija (čest motiv u folk muzici) za pomenutim livadama i šljivicima gdje su se pogledi prvi put sreli, gdje je lola prvi put mladu štipnuo za dupe i/ili sise, nostalgija za prvom ljubavi i prvim pipkanjem u sijenu. Drugi motiv koji se pominje su prepreke za ostvarivanjem veze, u vidu fizičkih i pravnih osoba(mama, tata, nana) ili taraba na kojima su, prilikom bijega od pomenutih osoba, gaće ostale bezbroj puta. Sve je to bila svojevrsna najava burnih događaja koji slijede. ...
Zatamnjenjem sjaja sazviježđa Orion, analogno je došlo do pojave tajanstvenih naprslina na zidovima piramida i neobjašnjivog ispadanja zuba Tutankamonove mumije, a narodna muzika u tom periodu ekspresno ulazi u pubertet. Prva promjena vezana je za ime. Naime, nezadovoljna dotadašnjim atributom- narodna, a živeći u vremenu kad je djeci bilo moderno davati gastarbajterska imena, ona mijenja ime u folk muzika (njem. Volk- narod), ali ostaje i nadimak kao kompromis-novokomponovana.
Nastavlja se tamo gdje su stare snage stale, tj. nastavlja se sa pominjanjem nekretnina, anatomije i sličnih tema, a folk dobija na svježini uvođenjem seksualnosti, koja se ranije tek stidljivo nazirala, a pojavom novokomponovanih misionarki, bljesnula je u punom sjaju oslobođena iz dekoltea, minjaka, mrežastih materijala za lov na slične sebi preko svojih ekstremiteta i slične odjeće. Tekstovi su takođe dobili na oštrini, pa se počelo pjevušiti o spaljivanju i razvaljivanju, pokazivanju najbitnijeg, vratolomijama u žbunju, šumarku i šašu, itd. Općepoznato je da su pubertetlije poprilično tvrdoglave i da su u ratu sa svima koji ne razmišljaju kao oni, što znači sa čitavim svijetom, i da su u tom periodu podložni lošim uticajima brojnih "dobronamjernih" osoba. Tako je i folk muzika, manirom pravog pubertetlije, zacrtala pravac i cilj, koga se gluho i slijepo držala, a koji je neminovno vodio srozavanju i uništenju svega iole vrijednog u tradicijskoj muzičkoj zaostavštini, zahvaljujući brojnim dušebrižnim menadžerima, koje je sretala usput...
-== nastavit će se ==-
Post je objavljen 27.06.2006. u 19:24 sati.