Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vukovar

Marketing

(5.) Odgovor na Tužbu 1


Uvidjevši da je administrator stranice vukovarac.net na najboljem putu svoj naum o neodazivanju na tužbu i realizirati, nekoliko je posjetilaca stranice odlučilo zajedno sastaviti i postaviti pod rubrikom Kolumne sljedeći sadržaj:


Mala i složna ekipa sastavljena od nekoliko vukovarskih narkomana, tajnih agenata, anarhista, kučki, homoseksualaca, hipika i novinara sastavila je ovaj laički odgovor na tužbu te zamolila pokretača stranice da ga uruči časnome Sudu prije isteka zakonskog roka za očitovanjem.

Na broj: XII P-737/05

Tužiteljica: Dragica Štengl, Vukovar, I.G. Kovačića 60

Tuženik: Dxxxx Fxxxxx, Vukovar, Vxxxxxxx XX


ODGOVOR NA TUŽBU


I
Opunomoćenik tužiteljice u svom dopisu tuženiku navodi kako je isti «urednik web portala Vukovarac.net» te od njega, kao «urednika», traži « u roku od 24 sata uklanjanje navedenog članka i popratnih komentara te objavu isprike zbog kvalifikacija izrečenih na račun tužiteljice i njezine obitelji».

Neistinita je tvrdnja tužiteljice kako je tuženik urednik web portala Vukovarac.net pošto isti ne udovoljava zahtjevima Zakona o medijima čl. 2. koji navodi kako je «u smislu ovog zakona, (glavni) urednik novinar ovlašten za uređivanje medija kojeg imenuje nakladnik na način propisan zakonom». Kako Zakon o medijima u čl. 10. navodi da «pravna ili fizička osoba koja nije upisala djelatnost nakladnika u sudski ili drugi registar sukladno ovom ili posebnom zakonu, ne smatra se nakladnikom u smislu ovog Zakona» iz toga proizlazi da tuženik nije urednik, a niti nakladnik niti ga je imao tko imenovati sukladno pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske.

Tužiteljica zahtijeva da tuženik postupi sukladno ovlastima koje po zakonu ima urednik te «ukloni navedeni članak i objavi ispriku».

Takvo postupanje tuženika dovelo bi ga, temeljem gore navedenih činjenica, u položaj izvršenja kaznenog djela lažnog predstavljanja te nezakonitog davanja pravne osobnosti web stranici Vukovarac.net koju on, po zakonima Republike Hrvatske, ne može imati.

Udovoljavanje zahtijevanju tužiteljice, tužitelj bi svjesno grubo prekršio pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske.

II
Tužiteljica svoju tužbu temelji na tuženikovom neizvršenju uklanjanja navedenog članka te objave isprike od «urednika i osobe», povezujući time zakonski reguliran termin «urednik» sa tužiteljem kao fizičkom osobom želeći mu time nametnuti pravni legitimitet urednika koji on, po pozitivnim propisima Republike Hrvatske, nema.

Traženje tužiteljice da tuženik postupa suprotno zakonima Republike Hrvatske, za tuženika je neprihvatljivo u svakom pogledu.

Iz gore navedenog očigledno je kako tuženik nije niti urednik, a niti nakladnik web portala Vukovarac.net.

III
Vukovarac.net je web stranica s internacionalnom domenom, fizički smještena na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država, bez pravne osobnosti u svakom pogledu, nije registrirana u niti jednom sudskom ili drugom registru koji priznaje pravni sustav Republike Hrvatske ili neke druge svjetske države, pa time niti ne potpada pod važeće zakone Republike Hrvatske.

Takvih web stranica na hrvatskom jeziku, koje svojim sadržajem, ali i komentarima na račun npr. Predsjednika države, Premijera, raznih Saborskih zastupnika ili ljudi iz javnog života, daleko odskaču svojim radikalnim stavovima i navodima o istima od web stranice Vukovarac.net, pa nitko do sada nije pokrenuo takvu tužbu protiv nekoga ili nečega kao što je to učinila tužiteljica. Razlog je osnovno poznavanje principa Internetske svjetske mreže kao i status web stranica na njoj pa se zaključak nametnuo sam, a taj je kako je tužba u smislu povrede ugleda i časti ili traženje novčane naknade za time prouzročene duševne boli, pravno neutemeljena i apsurdna pa tako i neostvariva.

IV
Neistinit je navod tužiteljice koja tvrdi kako je tužitenik, objavljivanjem teksta dopisa Odvjetničkog ureda Zvonimira Hodaka na stranicama web stranice Vukovarac.net, «…potvrdio da uređuje navedenu Internet stranicu…» pošto isti nema uredničke ovlasti, jer mu iste, sukladno zakonima Republike Hrvatske, nitko nije mogao ili smio dati, a iz kojih bi proizlazila bilo koja zakonska obveza po tom osnovu.

Pristup pomenutim stranicama je potpuno slobodan te svi komentatori i kolumnisti svojim tekstovima stvaraju konačni oblik stranice.

Kako tuženik nema zakonski status urednika, novinara ili nakladnika, sukladno zakonima Republike Hrvatske, zakonski je neutemeljeno teretiti ga za nešto što po tim istim zakonima ne može biti, a sve pomoću istih zakona koji se ne mogu primijeniti u ovom slučaju.

Iz istih razloga, ali i mogućnosti predstavljanja osoba pod nadimcima ili izmišljenim imenima, tuženik nema nikakvog uvida u stvarni identitet osoba koje se javljaju na web stranicu Vukovarac.net pa niti ne može udovoljiti zahtjevu tužiteljice za davanjem informacija o bilo kojoj osobi koja se pojavljivala ili se pojavljuje na web stranici Vukovarac.net

V
Tužiteljica tvrdi kako je navedeni članak pokušaj dovođenja u pitanje časti i ugleda njenog supruga što navodi na zaključak kako je čast i ugled dotičnog ostala neupitna.

Time što tužiteljica smatra članak pokušajem dovođenja u pitanje časti i ugleda, nedvojbeno i jasno navodi na stav tužiteljice kako članak nije proizveo učinak koji mu ona pridaje u svojoj tužbi, a što čini temelj tužbe i tužbenog zahtjeva neprihvatljivim.

VI
Netočna je tvrdnja tužiteljice kako je «članak pročitalo više od 1000 osoba, a koji broj i dalje neprekidno raste».

Nepoznavanje materije koje je prisutno u cijelom tekstu tužbe i ovdje dolazi do izražaja iskrivljavajući stvarno stanje jer broj ulazaka na stranicu ne znači i broj osoba. Jedna osoba može «otvoriti» spomenuti tekst nebrojeno puta kako bi npr. provjerila moguće nove komentare pa time broj pregleda stranice pomaknuti na gore.

Iz toga proizlazi kako je brojka od «1000 osoba» netočna i proizvoljno utvrđena, a sve radi osnovnog nepoznavanja onoga o čemu se želi govoriti.

Svoje potpuno nepoznavanje i nepoimanje funkcioniranja Interneta kao svjetske mreže tužiteljica zanemaruje i prikriva samouvjerenom tvrdnjom da «su bespredmetni pokušaji tuženika da se oslobodi od odgovornosti navodeći kako nema nikakave ovlasti pri uređivanju stranica» želeći time skrenuti pažnju sa stvarnih činjenica koje navodi tužitelj.

VII
Nadalje, tužiteljica tvrdi kako trpi intenzivne duševne boli izazvane povredom časti i ugleda te navodi manifestacije prouzrokovane time. Kao dokaz prilaže i medicinsku dokumentaciju-povijest bolesti br. 6295/14.06.2005.

Kako tužiteljica radi na radnom mjestu koje je svakodnevno podložno stresnim situacijama, za pretpostaviti je da se nalazi u stalnom stanju povišenog stresa pa je neodgovorno tražiti iznos od 101.000,00 kuna bez odgovornog utvrđivanja u kojoj mjeri je stanje tužiteljice na dan 14.06.2005. uzrokovano objavom članka, a u kojoj mjeri je odraz stalnog stanja povišenog stresa i stalnog utjecaja okoline na tužiteljicu.

Pojmovi poput «napeta» ili «uznemirena» mogu se lako povezati sa svakodnevnom izloženošću stresa uzrokovanog utjecajem radne okoline, životom u području koje je bilo izloženo ratu, a naročito činjenicom kako je tužiteljica «provela čitavo vrijeme rata u Vukovaru» što se inače, u medicinskoj praksi, tumači kao izrazito traumatični iskustvo koje je na stanovnicima Vukovara ostavilo razne psihičke posljedice. O ovome su pisani mnogi stručnu tekstovi iz područja medicine kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu.

Navodu «bez apetita» zaista nema mjesta u medicinskoj dokumentaciji, a da prethodno nije obavljena analiza općeg zdravstvenog stanja tužiteljice kako bi se isključili drugi mogući uzroci takvog trenutnog stanja.

Tvrdnja «Najradije bi otišla iz grada» je krajnje neprimjerena mjestu objavljivanja. Tužiteljica ima nekretnine izvan Vukovara pa je povremeno odlazila iz grada, a i još to čini, te boravila u istima. Sada, za prigodu potpore tužbi praviti iznimku od pravila, loš je način pokušaja davanja legitimiteta jednom medicinskom nalazu takve vrste.

VIII
Iz svega gore navedenoga jasno je kako tuženik nema pravne odgovornosti za članke i tekstove koje su pisali nepoznati autori pošto isti nije vlasnik, nakladnik ili urednik web stranice Vukovarac.net, a koji nije zaveden niti u jednom sudskom ili bilo kom drugom registru Republike Hrvatske, ne podliježe zakonima Republike Hrvatske pa time niti Zakonu o medijima na koje se poziva opunomoćenik tužiteljice kao i sama tužiteljica.

Time je i zahtjev za primjenom Zakona o obveznim odnosima čl. 200., u kontekstu tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice, pravno neosnovan.

IX
Tako, očigledno, namjera tužiteljice nije bila utjecati na tekstove na web stranici Vukovarac.net već tužbom od tuženika prisilom izvući materijalnu korist iz činjenice da su određeni tekstovi o njoj i njenom suprugu objavljeni na spomenutoj web stranici, a koje je opunomoćenik tužiteljice okvalificirao kao «patološke ispade», «najgrublje klevete i uvrede». Pri tome se neistinito kvalificira tužitelja i web stranicu Vukovarac.net kao pravne osobe čije je djelovanje regulirano pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske, a što je neistina i zlonamjerni pokušaj zloupotrebe prava u svrhu stvaranja i naplate nepripadajuće materijalne koristi za tužiteljicu.

Takvo neznanje tužiteljice uzrokovalo je pokretanje ovakve krajnje apsurdne i jedinstvene tužbe kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu!

Presuda u korist tužiteljice bi dovela do svjetskog presedana sa nesagledivim posljedicama.

Zato tuženik moli sud da razmotri činjenice koje iznosi tuženik u svom odgovoru na ovu krajnje apsurdnu, jedinstvenu i potpuno pravno neutemeljenu tužbu te sukladno tome

odbije tužbu

kao pravno neosnovanu i neutemeljenu u zakonima Republike Hrvatske.

U Vukovaru, 28. srpnja 2005.
Tuženik:


Nastavlja se ...

Post je objavljen 18.06.2006. u 10:00 sati.