Marketing
ISTRA 2006
Evo nas ponovno nakon kraće ali prisilne pauze – naime partnerica je slomila nogu na skijanju pa je nakon uspješne rehabilitacije ponovno krenula opasno nizati km i nm što biciklom što kajakom a što jedrilicom.
Dakle autom do Barbana povrh Raše. Dalje sjedamo na bajkove pa pravac cestom za Žminj. Nakon 6 km skrećemo na sporednu cestu prema Svetvinčentu i tu počinje ono pravo - unutrašnjost Istre. Selo..zapravo gradić je zakon: kaštel, crkva, cisterna te kuće iz 16 st. čine svakako najljepši renesansni trg u Istri. Dalje preko Kanfanara uz koji km makadama stižemo u Sv.Petra u Šumi gdje veliki pavlinski samostan iz ranog srednjeg vijeka dominira uzvisinom napučenom Purisovim objektima. Spuštamo se makadamom u dragu limskoga kanala pa se dižemo do Tinjana gdje se u parku s prekrasnim pogledom nalazi legendarni kameni županski stol. Hvatamo glavnu cestu prema Pazinu pa skretanje na Karojbu ( pazi ime ) koja je jako lijepo mjesto stižemo do Motovuna. Večernje zrake sunca na Motovunu samo po sebi su romantika tek takva pa smo tu zato zamislili da negdje na livadici s pogledom bubnemo šator pa da uz zalaz i izlaz sunca uživamo pogledom na Motovun. I bi tako. Makadamom odmah ispod benzinske silazimo u vinograde i tu ubrzo pronalazimo super mjesto. Svu ljepotu pogleda nisu uspjeli pokvariti niti komarci, niti dosadni fazani a niti činjenica da smo zaboravili kuhalo i ostali bez večere.
Ujutro jurimo nizbrdo do doline rijeke Mirne. Od sela Livade gdje je centar tartufarstva putem stare željeznice Parenzane koja je prevozila povrće i maslinovo ulje uživamo vožnjom po hladu Motovunske šume do Istarskih toplica. Iako se još obnavljaju, položaj ispod živopisnih stijena daje im nemogući štih. Znali smo da svaki pravi izlet treba imati varijantu krv-znoj i suze tako i je i ovaj put bilo na relaciji do samozatajnog sela Sovinjak ( obavezno za posjetiti – predivni kraj! ) pa preko Sv. Donata, a oko jezera Butonige do Cerovlja i Pazina. U Pazinu nas je spasila dežurna pekara i klupice u glavnom parku gdje smo na zgražanje prolaznika spavali. Ponovno uzbrdica ali nakon 4 km dolazi olakšanje kao predivna lokalna cestica ( meni najljepša u Istri ) vodi do smiješnog i komfuznog Žminja i dalje do Barbana. Ukupno 145 km ali puno divnih malih uspmena.
Post je objavljen 24.06.2006. u 23:39 sati.