Koliko pokušaja
Koliko bacanja kockica
U vrtlog života
Treba preboljeti
Dok ne saznaš
Da tišina nije jedina
Koja prati tvoje korake
Koliko koraka
Koliko odlazaka
U samoću
Treba razumjeti
Dok ne dohvatiš
Rukom cvijet
Koji miriše na nju
I svaki smiješak koji pronadješ
Na tom putu
Probudi nadu
I da ti snagu
Da otvoriš oči
I pogledaš sebe
U drugačijim bojama
Od boja tišine…
Post je objavljen 24.06.2006. u 22:48 sati.